VIZUALIZACIJA - Polazna točka za kreativnost

VIZUALIZACIJA!
Kad spomenem vizualizaciju često naiđem na nekoliko interpretacija tog pojma. Ne bih se usudila kako je ijedna neispravna, ali ne bih mogla tvrditi niti da je neka točnija od druge, ili zaista točna. Što podrazumijevamo pod pojmom "vizualizacija"? Ili - što pod njim NE PODRAZUMIJEVAMO, za početak?
VIZUALIZACIJA NIJE NIKAKAV "HULA-BULA" ILI "TOJ,TOJ,TOJ" MAGIČAN POSTUPAK KOJIM SE BAVE LJUDI U DUGIM CRNIM ILI BIJELIM HALJAMA I SEBE NAZIVAJU DOBRIM (Bijelim) ILI MALO MANJE DOBRIM (Crnim) MAGIMA! VIZUALIZACIJA KAO TAKVA NEMA NIŠTA SA OKULTIZMOM, PREMDA JE OSNOVA UČENJA SVIH OKULTNIH (Hermetističkih) pravaca.
Kao što abecedu uče i oni koji će pisati ratne izjave ili objavljivati početak rata, oni koji će potpisivati genocide i nad ljudskim narodima i nad Zemljom i njenim resursima, oni koji će pod izlikom zaštite uzurpirati pravo na život i odluke drugih... dakle, kao što oni uče abecedu, abecedu uče i oni koji će tražiti zaustavljanje krvoprolića, oni koji će zahtijevati preispitivanje odluka koje uzurpiraju prava na slobodu naroda i pravo naših potomaka na korištenja prirodnih resursa ove planete, kao i oni koji će svojim izvješćima s mjesta događaja potaknuti mase na razmišljanje.
Nema ničeg lošeg u abecedi - kao što nema ničeg lošeg ni u čemu što je čovjek izumio, namjenivši svoja otkrića u prvom redu razvoju ljudi i poboljšanju njihove kvalitete života. Problem nastaje kada ta otkrića dospiju u "krive" ruke, i kda im TE "RUKE" MIJENJAJU SVRHU!
Jednako je i sa vizualizacijom. Vizualizacija bi, prosto rečeno, značila: stvaranje što plastičnijih slika u umu, te njihovo održavanje u umu čim dulje a sa jednakom preciznošću.

 ZAŠTO JE VAŽNO USVOJITI SPOSOBNOST VIZUALIZACIJE?
Već smo rekli kako ljudski um možemo podijeliti na tri dijela:
1. Ego
2. Superego
3. Id (apsolutno nesvijesni dio, nesposoban za bilo kakvo rasuđivanje, podjednako je "sretan" da nam uništi zdravlje, onemogući uspjeh ili nas spriječi u napretku na bilo kojem polju, kao i da nam usavrši zdravlje, dovede nas do uspjeha, omogući napredak). Sam po sebi je paradoksalan. Iako nema sposobnost rasuđivanja, ima nezamisliv broj čudesnih sposobnosti i visoku inteligenciju. Možemo ga usporediti sa kompjuterom. Kompjuter uopće ne brine o tome hoće li uz pomoć atomske energije određenim programom riješiti energetsku krizu ili izazvati nuklearni rat. Posjeduje dovoljno znanja i podataka da učini oboje, no nema SPOSOBNOST RAZLUČIVANJA što je dobro, a što nije. Učiniti će upravo ono za što je programiran.
Tako i naš nesvijesni um. RADI NON-STOP! 24 SATA NA DAN! I DOK SPAVAMO I DOK SMO BUDNI! I UVIJEK RADI ONO ZA ŠTO JE "PROGRAMIRAN" DA RADI! UKOLIKO GA PROGRAMIRAMO DA NAM UNIŠTI ZDRAVLJE - UČINITI ĆE TO, RADEĆI NA TOME BEZ PRESTANKA. SUPROTNO TOME - UKOLIKO GA "PROGRAMIRAMO" DA RADI NA TOME DA NAM POPRAVI ZDRAVLJE - NAPRAVITI ĆE TAKO, DJELUJUĆI U TOM SMJERU BEZ I JEDNE SEKUNDE ZASTOJA!
Istina je da nitko od nas SVIJESNO ne želi oboliti, osobito ne od karcinoma ili drugih teških bolesti, ali je jednako tako istina da mnogi od nas "programiraju" Nesvijesni um da danonoćno radi na tome!
Ukoliko osjećamo mržnju (prema sebi), ukoliko gajimo jake osjećaje krivnje (težnja ka samokažnjavanju), ukoliko osjećamo zavist, ljubomoru, bijes, osvetoljubivost... ukoliko se doživljavamo kao ŽRTVE (spleta okolnosti, sredine, vremena, obitelji) - mi smo na dobrom putu da si na vrat navučemo prilično ozbiljne bolesti, jer smo "programirali" naš nesvijestan um da poduzima sve što može (a može, vjerujte mi, više no što možete i zamisliti) - da bi nas uništio!
Sad dolazimo do bitnog pitanja. KAKO mi programiramo naš nesvijestan um? I, ako smo ga "pogrešno" programirali - KAKO ćemo to ispraviti?

 OSNOVNI ZADATAK NAŠEG NESVIJESNOG UMA JE DA ZAPAMTI I ARHIVIRA SVAKU INFORMACIJU KOJA DO NAS STIŽE! Zato je on nevjerojatno bogato "skladište" svih naših misli, osjećaja, slika, želja, navika i reakcija na bilo koji podražaj koji smo doživjeli od trenutka rođenja do danas.
Možda će se činiti grubo, ali svi smo mi "programirani" na nesvijesnom nivou - počevši od naših roditelja, članova šire obitelji, "teta" u vrtićima, nastavnicima i profesorima u školama, vjeroučiteljima, prijateljima, radne sredine, medija... Svi smo mi usvojili NJIHOVE upute i SLIJEDIMO NJIHOVE OBRASCE i ODREDNICE KAKO BISMO trebali živjeti.
U dobi kada smo bili mala djeca - svi smo mi bili ŽRTVE, jer se ni na koji način nismo mogli zaštititi od "programiranja" našeg vlastitog nesvijesnog. Vremenom smo te "programe" PRISVOJILI KAO NAŠE VLASTITE STAVOVE I MISLI - i u odnosu na njih se ponašamo i djelujemo u svakodnevnom životu! To i ne bi bilo tako loše, da su naši roditelji, odgajatelji, prijatelji i ostali sudionici u SVOM oblikovanju NAŠE OSOBNOSTI - bili dovoljno sistematični, činili to na pravi način i točno, vjerodostojno i usklađeno. No, iznad svega - da su to činili OSLOBOĐENI VLASTITIH TRAUMATIČNIH SJEĆANJA, NEGATIVNIH I BOLNIH DOGAĐAJA, LOŠIH OSJEĆAJA I PROMJENLJIVOG RASPOLOŽENJA. Tako nam se često moglo dogoditi da od BILO KOGA u našoj sredini čujemo: "Ti si glup/a!", "Bolje da te nema!", "Nikada ništa od tebe!", "Ponoviš li to još jednom - vidjeti ćeš svoga Boga!", "Kada te ja dohvatim - nećeš znati što te snašlo!", "Dođi ovamo magarče, majmune... ili sl.", "Pusti to, budalo!"... i tako u nedogled. Te su izjave (katkad popraćene psovkama i mlataranjem šakama) bile SNAŽNO EMOCIONALNO NABIJENE - što će reći kako su odašiljale VRLO JAK NEGATIVAN IMPULS u naše nesvijesno. A naše nesvijesno nije zapamtilo samo kritike i uvrijede, već je snažno reagiralo upravo na taj emotivni impuls. Što je više bilo takvih impulsa tijekom našeg odrastanja (ali i kasnije, u braku, pa čak i u poziciji roditeljstva) - to su naše rezonancije padale sve niže i niže - i mi smo k sebi privlačili s jedne strane negativno "izvana", s druge, radili na tome da što više upropastimo vlastite živote "iznutra".
A NAŠ NESVIJESNI UM SVE JE TO PAMTIO, I PAMTI I DALJE!
No, naš nesvijesni um DALEKO MANJE, U GOTOVO ZANEMARIVOJ MJERI pamti izgovorene riječi! Daleko više nesvijesni um pohranjuje PRATEĆE EMOCIJE I NJIMA ODGOVARAJUĆE SLIKE!
DA BISMO, DAKLE, "REPROGRAMIRALI" NAŠE NESVIJESNO - MI MORAMO "UBACITI" DRUGE, POZITIVNIJE SLIKE; DRUGE, POZITIVNIJE IZJAVE (pozitivne afirmacije); OSJEĆAJUĆI PRI TOM ŠTO JE MOGUĆE VIŠI STUPANJ POZITIVNIH EMOCIJA! UPRAVO SU EMOCIJE MENTALNA HRANA ZA NAŠ NESVIJESNI UM!
A MI TO ČINIMO VIZUALIZACIJOM!

"Ja sam" i "Ja nisam"

Pričali smo/pisali o vibraciji, organiziranom mišljenju, kreativnosti... Pisali smo i o Univerzumu, o Zakonu privlačenja i Zakonu Rezonancije (po sistemu: slično privlači slično). Pisali smo i o potrebi razvijanja kreativnosti kao osnove za naše putovanje u kvalitetnije "sutra". No, prije svega ostalog, pisali smo i naglašavali potrebu razumijevanja "Ja". Bez razumijevanja "Ja" - ništa od našeg putovanja. To bi bilo jednako kao kada biste pokušavali putovati automobilom od Rijeke do Zagreba - a da pri tom ne marite zbog toga što vaš automobil nema kotača. Jasno nam je kako unatoč činjenici da nam je motor u besprijekornom stanju, da smo rezervoar napunili gorivom do vrha, da smo provjerili ulje i vodu, razvodnu kapu i kablove, kupili antifriz i lance za snijeg - bez kotača nećemo mrdnuti s mjesta. Možemo se ljutiti i bijesniti. Možemo stati pored auta i mlatnuti nečim "pokvarenu kantu koja nas izdaje uvijek onda kad ne treba"; možemo žučno prijetiti kako ćemo jedan dan STVARNO politi "matalnog provokatora" koji nam sustavno "kida živce", benzinom i zapaliti ga, tek toliko da konačno shvati tko je "gazda"... Pa ipak, i dalje ćemo ostati stajati na parkiralištu u Rijeci, ne makavši se ni za pedalj.
Ukoliko ne shvatimo kako auto naprosto ne može s mjesta bez kotača - sav naš trud biti će uzaludan, a naše prijetnje i ljutnja mogu jedino nasmijati djecu, ili izmamiti otužan uzdah kakvog mudrog prolaznika koji nema povez preko očiju, i uspijeva vidjeti s koliko mi to uzaludnog rasipanja energije pokušavamo nešto što je protivno svim zakonima Univerzuma. Dakle, bez "Ja" - nema putovanja.

JA!
Samo vam se naizgled čini jednostavnim. Koliko smo puta izgovorili famozno "ja" tijekom naših života? U matematici nema broja koji bi to prikazao. Pa ipak - TKO je taj "Ja" - koji mi često poistovjećujemo sa "Ja jesam"? Znamo li uistinu odgovor na to pitanje?
U istočnjačkim Filozofijama i Religijama često možemo naići na upute razno-raznih Učitelja i Majstora o tome kako da bi stigli do tog famoznog, STVARNOG "Ja" - moramo sebi postavljati pitanje TKO SAM JA? Ili: ŠTO sam ja? Sigurna sam kako na istoku takva i slična pitanja vjerojatno mogu dovesti do izvjesnih rezultata, ali takav način razmišljanja (meditacije) zahtijevao bi od nas godine i godine truda, učenja i vježbi na koje "zapadni" čovjek nije tradicionalno navikao. Sjetimo se onog: Svi putevi vode u Rim. Nije isto krenemo li u Rim s južne zemljine polutke ili sjeverne. Krajolik kojim u Rim putuje Norvežanin, posve će se razlikovati od onog kojim će u Rim putovati Indijac. No, to nikako ne znači kako jednog dana, kada se zajedno nađu u Rimu - neće moći popiti kavu i razmijeniti svoja iskustva tijekom putovanja, te tako obogatiti jedno drugog. Bilo bi tragikomično zahtijevati od Indijca da najprije doputuje u Norvešku da bi potom krenuo za Rim skupa sa Norvežaninom, kao i obratno.
Svi smo mi tu gdje jesmo. I dobro je tako. To nas sve zajedno obogaćuje i širi nam horizonte. S poštivanjem ćemo pratiti putopisne bilješke Indijca, Južnoafrikanca, Amerikanca, Eskima, Skandinavca... bilježeći pri tom naša vlastita iskustva, započinjući naš put ka Rimu sa Balkana... Iz Hrvatske, Slovenije, BiH, Srbije, Turske... A to više nije samo dobro - to je savršeno! I upravo tako treba i biti! Nikako drugačije.

 Pa, budući se naši putevi zemljopisno razlikuju - razlikuju se i krajolici kojima ćemo prolaziti.
A razlikuje se i pitanje kojim ćemo zaviriti u našu vlastitu "vatikansku riznicu znanja i moći".
Prije no što navedemo vježbu kreativnosti, dopustite mi malu digresiju u obliku vježbe "uvoda". Svi mi znamo ponešto o pojmu dualnosti. Neki znaju više od drugih - ali to i nije od osobitog značaja. Dovoljno nam je da znamo kako postoji nešto što se zove dualnost, i kako to nešto određuje cijeli Univerzum. Ne postoji ništa u Univerzumu što nema svoje "naličje" - svoj drugi oblik manifestacije (dualnost/suprotnost). Dan ima nasuprot sebi - noć. Svjetlu je suprotnost - tama. Veselju je suprotnost - tuga. Zdravlju je suprotnost - bolest. I tako u nedogled...
1. Uzmite komad papira (ili nekoliko njih) i pokušajte u par minuta napisati što više moguće parova suprotnosti. Završite sa pojmom "Ja". Što ste napisali nasuprot tom pojmu?
Ostaviti ću vas sada na neko vrijeme da se pozabavite tom vježbicom - bila bih vam veoma zahvalna kada biste mi napisali svoj odgovor - suprotnost od "ja".
  Zapamtite, to što su ove vježbe vrlo jednostavne ne znači da nisu produktivne. Naprotiv, najveće su mudrosti upravo one najjednostavnije. Ne kaže se uzalud da često od šume ne vidimo drvo. Nemojte zanemariti jednostavnost! To je najveći propust koji možemo učiniti na našem putovanju ka svjetlu.

 Najprije, hvala vam svima koji ste obavili vježbu. Hvala vam i na vašim povratnim informacijama. Izvrsno ste to obavili, i možete se ponositi sobom! A sad idemo dalje.

TEMELJNI PAR SUPROTNOSTI U CIJELOM UNIVERZUMU, NA KOJI SE NADOVEZUJU SVE OSTALE SUPROTNOSTI JEST PAR: "JA" I NJEMU NASUPROT "NE-JA". SVE OSTALE SUPROTNOSTI NALAZE SE UNUTAR PARA "JA" I "NE-JA" (za lakše razumijevanje možemo taj "Ne-Ja" preformulirati u "nisam ja"). Dakle, sve kuda nam oko seže, sve što osjećamo, sve što mislimo i sve što činimo -činimo unutar temeljnog para dualnosti "Ja" i "Ne-Ja".
Zašto je to tako važno? Zato što u stvari taj par govori o tome kako smo BAŠ MI (množina "Ja"), koji se upravo SADA i OVDJE nalazimo u Fizičkom svijetu, dobili "zadatak" da sagledamo to naše postojanje u Fizičkom svijetu - a to je praktično NEMOGUĆE, ukoliko u naše opisivanje ne uvrstimo i nasuprotni dualitet "Ne-ja"! Zašto je nemoguće? Zato što je nemoguće objektivno opisati POSTOJANJE, ako je onaj koji gleda i opisuje u isto vrijeme i onaj KOJI POSTOJI. A NE MOŽEMO NI "MAKNUTI" ONOG KOJI POSTOJI ("Ja"), JER - TKO bi onda uopće opisivao to postojanje? Komplicirano? Nadam se da nije. Pokušajmo to sagledati na primjerima koji bi nam te tvrdnje mogli malo pobliže objasniti:
1. Moj prst jest moj prst - ali NIJE "Ja", kao što to nije ni moj prsten.
2. Moja ruka također je moja ruka - ali ni ona nije "Ja", kao što to nije ni rukavica na njoj.
3. Moja noga jest moja noga - ali ni ona nije "Ja" - baš kao ni cipela koju sam obula.
Nema razlike između tih pojmova. SVE što JA mogu percipirati IZVAN SEBE SAME - NISAM JA! Nego percepcije koje JA IMAM O SEBI! Neke od njih mogu poistovjetiti sa sobom - i to će mi dugoročno donijeti čitav niz briga, teškoća i strahova (od kojih je svakako najbolniji i najveći strah od umiranja), ali mi neće pomoći u "pronalaženju sebe". A da bih shvatila suštinsku razliku između onog što "Ja jesam" i onog što ja PERCIPIRAM da jesam - moram prethodno znati ŠTO JA NISAM!
Znam, "Veliki" sada bubnja u glavi i traži odustajanje. "Velikom" je više nego dosta. Čini se kako bi mu vrlo lako mogao "puknuti film" a onda ćemo STVARNO biti u prilici vidjeti i "Jesam" i "Nisam" - i dugoročno se ostaviti Rima i krenuti na malo manje zahtjevan put. Ali - jesmo li mi mačji kašalj? NISMO, naravno!

A pošto mi nismo "mačji kašalj" - idemo sad na sljedeću vježbu. Uzmite papire (ili blok, notes, bilježnicu). Na sredini papira okomito povucite ctru (razdijelite papir na dva dijela.
Lijevo napišite JA SAM: i u nizu navodite sve što mislite ili vjerujete da vi jeste.
Desno napišite JA NISAM: i u nizu navodite sve što mislite ili vjerujete da vi niste.
Jednostavno? Dakako da jest, ali ne toliko koliko se čini na prvi pogled. Ipak smo malo dublje zaronili i sada, iako nam još nije potrebna boca sa kisikom, možemo naići i na izvjesne prepreke. Dobro je voditi računa o nekoliko stvari:
1. SVE ono što MOŽEMO PERCIPIRATI IZVAN NAS SAMIH - NISMO MI!
2. Sve ono što ZNAMO da IMAMO - NISMO MI!
3. Sve ono što SE NALAZI UNUTAR NAS - već samim tim što se NALAZI - NISMO MI!
4. Sve što možete IMENOVATI - NISMO MI!
Za ovu vježbu možete uzeti vremena koliko god želite. Možete je raditi odjednom ili u više navrata. Možete je ponavljati koliko god puta želite ili imate volje. Možete sve poslati dovraga i ljutiti se - i to je odličan korak naprijed. Ne znači ništa loše. Zbunjujete Ego - a to znači da ste zaronili dublje no što bi vam on dao kada biste ga to pitali, ili zamolili.
Nemojte se uzrujavati ili opterećivati u slučaju da u nizu "Ja nisam" napravite cijelu kobasicu onog što niste, a da niz "Ja sam" ostane poluprazan ili sasvim prazan. Odlično vam ide. Točno onako kako i treba.
Ako želite, možete prije spavanja, u trenutku kad legnete u krevet, malo "mozgati" oko "Ja sam" - ne brinite za "Ja nisam". Ukoliko ste odradili vježbu, jako brzo će vam sjevnuti: aha, to će ipak biti "ja nisam" - samo od sebe.

 

 

ČOVJEK BEZ VOLJE - ISTO JE ŠTO I NOŽ BEZ OŠTRICE!

 

Volja! Lako je reći, zar ne? Lako je i odlučiti. Pa ipak, nešto je teže tu odluku provesti u praksi. Toliko nam se toga ispriječi. Čini se, kako upravo u onom trenutku kad čvrstom voljom nešto odlučimo - sve počne "djelovati" protivno toj našoj odluci, i stavljati našu volju na kušnju. Ako se uspijemo oduprijeti na samom početku - možda nekako i krene dalje. Ako su iskušenja brojnija i snažnija - malodušno se vraćamo korak natrag. Šutnemo odluku u neku neodređenu budućnost tipa: "jednom" ili "nije još vrijeme" i prihvaćamo našu vlastitu ustajalu žabokrečinu, dok je obilno zasipamo začinima malodušnosti, ogorčenja i prozivanja "zle sudbine". Oni čija je odluka bila "čvršća" - pa je stoga i odustajanje od nje bilo žučljivije - mogli bi opsovati koju ili dobiti izlijev bijesa. Oni drugi, čija je odluka bila "umjerenija" - mogli bi se poslužiti jednom izuzetno moćnom poslovicom, koja nam svima dopušta biti slabima, neodlučnima, popustljivima, čak kukavicama... Izvaditi će od nekud famozno "Bože daj mi snage da prihvatim ono što ne mogu promijeniti..." - i prepustiti se samosažaljenju i traženju/nalaženju dežurnih krivaca za to teško, ne prihvatljivo, ne izdrživo - ali i ne promjenljivo stanje.
Bog - kako to obično i biva, u tom pogledu neće učiniti ništa. Jer, kao što znamo, postoji i ona druga poslovica koje se često zaboravimo sjetiti: "Pomogni sam sebi pa će ti i Bog pomoći".
Pomogni sam sebi! ZAPAMTITE TO! KAKO ĆEMO POMOĆI SEBI DA BISMO UČVRSTILI VOLJU? KAKO SE UOPĆE RAZVIJA VOLJA? KAKO PROVESTI DONESENE ODLUKE U PRAKSI? I evo nas natrag, kako god okrenuli "novčić" vraćamo se na početak.
VIBRACIJA - da bismo "pozitivno vibrirali" moramo prethodno usvojiti sposobnost organiziranog mišljenja.
ORGANIZIRANO MIŠLJENJE - da bismo usvojili metodu organiziranog mišljenja moramo prethodno usvojiti sposobnost vizualizacije.
VIZUALIZACIJA - da bismo usvojili sposobnost vizualizacije moramo prethodno usvojiti sposobnost KREATIVNOG STVARANJA MISLI USMJERENIH NA TOČNO ODREĐEN CILJ.

 

I da ne ostanemo na pukom naklapanju (jer nam to nije ni od kakve koristi), pogledajmo malo općenito, i svatko za sebe, KAKO se to ponaša i djeluje KREATIVNA OSOBA? Kako možemo i u nama samima i kod drugih PREPOZNATI kreativnost?
1. Kreativna osoba je spremna preuzeti svaki, pa i najveći emocionalni i intelektualni rizik, što znači da je spremna i voljna upustiti se u nova iskustva.
2. Kreativna osoba je talentirana u nekom od područja općeg ljudskog djelovanja, i taj talenat nadograđuje i razvija upornošću i ustrajnošću, neovisno o tome o kojem je području riječ (čak i svakodnevni poslovi poput kuhanja, mogu biti umjetnost, ako ih naučimo takvima doživljavati).
3. Kreativna osoba misli svojom glavom, bilo da je riječ o stvarima, događajima, društvenim previranjima, iznenadnim promjenama ili ljudima.
4. Kreativna osoba nije konformist i često se buni, kritizira ili analizira vladajući i ostale društvene trendove.
5. Kreativna osoba voli se igrati i uživa cijelim svojim bićem u igri - neovisno o tome koliko ima godina. Privlači je istraživanje novih stvari, i ne odbacuje nove (ili nadopunjene) načine gledanja na svijet i život. Uz svoj posao, najčešće radi i puno drugih stvari iz čistog zadovoljstva.
6. Ima istančan smisao za humor, i često su joj i kritike obilježene ironijom ili imaju odmjerenu dozu humora.
7. Uvijek nađe način da se zabavi i nikada joj nije dosadno.
8. Kreativne osobe su vječiti sanjari i prilično mnogo vremena provode u maštanju.
9. Kreativne su osobe također vrlo fleksibilne. Za jedan problem nalaze nekoliko mogućih rješenja i potom ih filtriraju do određivanja onog pravog.
10. Kada se nečim bavi, kreativna osoba u to čime se bavi ulaže cijelo svoje biće. Ustrajna je i dosljednja. Jaka motivacija ne "dopušta" joj odustajanje. A da bi stizanje k cilju učinila čim lakšim - kreativna osoba na putu ka cilju ne "zaboravlja" ni trenutke za igru, ostavlja si vrijeme i prostor i za rasterećenje i zabavu, kao i za maštanja - kojima će nadopuniti "baterije" za sljedeću etapu.
Dakako, gotovo je nemoguće naći osobu kod koje se može naići na sve ove osobine. Velika većina kreativnih ljudi posjeduje ih nekoliko (u prosjeku od 3 do 5, eventualno i nagovještaj još koje). Što je veći broj navedenih osobina prisutan u karakteru (i ponašanju) neke osobe - to je stupanj njene kreativnosti veći.
Ako netko NE uspijeva kod sebe prepoznati te osobine - TO NE ZNAČI DA IH NEMA! Obično se te osobine tijekom odgoja potiskuju od strane roditelja, odgajatelja i/ili skrbnika - budući se vrlo često kreativna djeca brzopleto "etiketiraju" kao zločesta, nemirna, nedovoljno skoncentrirana itd. Jednako je i sa hiperaktivnom djecom.
Dakle - na nama je da se PODSJETIMO NA TE KARAKTERNE OSOBINE, I DA IH UZ POMOĆ ODREĐENIH VJEŽBI PONOVO OSVIJESTIMO, DA BI NAM POSTALE NAJMOĆNIJE SREDSTVO ZA USVAJANJE I PRAKTICIRANJE NAJPRIJE VIZUALIZACIJE - A POTOM I ORGANIZIRANOG MIŠLJENJA, KAO I KRETANJA JEDNIM POZITIVNIJIM I USPJEŠNIJIM ŽIVOTNIM PUTEM.

Kako razmišljati pozitivno

Pozitivne misli... pozitivne afirmacije... pozitivne vibracije...
 

Koliko ste često bili u prilici čuti te riječi? Koliko često ste bili u situaciji da vam govore kako biste trebali gajiti pozitivne misli, da biste ih, nakon što te misli izrazite i riječima (afirmacije), vibrirali u okolinu i tako i dobijali natrag pozitivnu energiju u vidu radosti, dobrog raspoloženja, uspješnosti na svim životnim područjima? Koliko ste puta pokušali - pa odustajali - jer rezultati ne samo da se nisu poklapali sa predodžbom koju ste u sebi stvorili u odnosu na pozitivne misli, već naprotiv - imali ste dojam kako je vaša životna situacija postajala negativnija od prijašnje, ili u najblažem slučaju - sasvim stagnirala? Što se u stvari dogodilo?

Da biste stekli pravilan uvid u pozitivno mišljenje i sve dobrobiti koje biste od takvog načina mogli imati - morate imati i TOČAN uvid u to ŠTO U STVARI ZNAČI: MISLITI POZITIVNO. No, još više: KAKO SE MISLI POZITIVNO? Nemojte doći do sasvim pogrešnog zaključka kako je pozitivno mišljenje samo po sebi jednostavno i kako time što ste ovog trenutka puni entuzijazma pomislili: Svijete, volim te! ili: Ja potpuno i apsolutno prihvaćam i volim sebe! ili: Svakog trenutka osjećam se sve bolje i bolje! - mislite pozitivno. Vi ste, doduše pomislili (kada biste je i izgovorili njena bi djelotvornost bila jača), jednu pozitivnu afirmaciju i ona će sasvim sigurno djelovati na univerzalnoj razini. Međutim, to još uvijek ne znači da vi pozitivno mislite. Ili da ste razvili vještinu RAZMJENE pozitivnih vibracija sa okolinom. Ukoliko češće budete ponavljali/izgovarali tu afirmaciju - njeno će djelovanje biti, proporcionalno vašem trudu i učestalosti ponavljanja, veće. No, još uvijek neće biti i dovoljno snažno da bi dovelo do tako značajnih promjena kojima biste bitno promijenili život na bolje. A to bi vas moglo učiniti malodušnima ili nepovjerljivima.

Cilj pozitivnog mišljenja je POSTIĆI POZITIVNO EMOCIONALNO STANJE U VAMA SAMIMA! Tek kada postignete to stanje - možete za sebe reći kako ste usvojili vještinu pozitivnog mišljenja. Sve dotle dok osjećate i najmanji tračak nemira, tjeskobe, tuge, straha, strijepnje, brige, nestrpljenja, nerazumijevanja i sl. - vi NE možete za sebe reći kako ste savladali vještinu pozitivnog mišljenja. Sve dotle dok u drugima nalazite pogreške (u postupanju, ponašanju, izražavanju), dok osjećate dosadu, dok težite revolucionarnom ili suptilnom MIJENJANJU svijeta i okoline u kojoj živite - vi NISTE shvatili suštinu pozitivnog mišljenja. Sve dotle dok izbjegavate svakodnevne poslove i zadatke, dok osjećate umor već pri samoj pomisli da biste se trebali "uhvatiti" nekog posla, dok vas "hvata nervoza" od pojedinaca u vašoj radnoj ili drugoj sredini... dok vjerujete u svoju "lošu sudbinu" ili živite uljuljkani u stav "Ah, zvijezde su mi tako odredile, što ja mogu učiniti protiv 'više' sile?", "Tako mi je zapisano u 'horoskopu'"... i sl. Vi se sve više udaljujete od samog pozitivnog mišljenja, a njegov cilj vam je apsolutno NEDOSTUPAN!

Da biste shvatili suštinu pozitivnog mišljenja, morate imati na umu sljedeće: VI STE VIBRACIJSKO BIĆE U VIBRACIJSKOM OKRUŽENJU! To što sebe doživljavate kao Fizičko biće - ni najmanje ne utječe na vaš vibracijski dio (neki ga mogu zvati "Dušom", drugi "Unutarnjim bićem", treći "Svijesnošću", "Jastvom" ili sl.). Kako god nazivali taj unutarnji dio sebe - ON JE JEDNAK KOD SVAKOG BIĆA, JER POTJEČE IZ ISTOG IZVORA! Ishodište mu je isto. Razlikuje se od vas samo u fizičkoj manifestaciji.
Osvrnite se oko sebe i pokušajte naći u svojoj blizini komad drva, metala, ili skinite prsten s prsta i razmotrite ga malo. Dobro ga pogledajte. Ne izgleda baš osobito živahno, zar ne? Ako ga stavite ispred sebe na stol, neće sam odskakutati u drugi kraj sobe. Ali... Jeste li svijesni činjenice kako UNUTAR tog prstena SVE VRVI od života? Kako atomi jurcaju amo-tamo održavajući OVU NJEGOVU FORMU?
Dakle, vi ste vibracijsko biće. Zapamtite to, jer je to od nemjerljive važnosti za pozitivno mišljenje.

 Svaka misao vibrira. I budući da vibrira - ona i odašilje signale. Prije ili poslije - baš svaka vaša misao DOBITI će POVRATNI SIGNAL koji će u potpunosti biti usklađen sa signalom koji ste vi odaslali.
Ukoliko odašiljete pozitivne signale - dobiti ćete natrag također pozitivne signale.
Ukoliko odašiljete negativne signale - dobiti ćete natrag njima pripadajuće negativne signale.
Ukoliko ni sami ne znate KAKVE TOČNO signale odašiljete jer su vam misli pomalo "zbrkane" - zbrku ćete dobiti i natrag.
Pod "signalima" mislim na susrete, odnose, životne situacije, materijalnu egzistenciju, zdravlje...
Samo je jedan "zakon" po kojem funkcionira čitav Univerzum. ZAKON PRIVLAČENJA! A on BESKOMPROMISNO KAŽE: ONO ŠTO JE SLIČNO - MEĐUSOBNO SE PRIVLAČI !
Kako možete znati ŠTO uistinu privlačite? Pozitivno ili negativno? Postoji vrlo jednostavan način/mjerilo kojim to možete nepobitno utvrditi. AKO SE OSJEĆATE DOBRO I POZITIVNO - VI PRIVLAČITE DOBRO I POZITIVNO! AKO SE OSJEĆATE LOŠE I NEGATIVNO - VI PRIVLAČITE LOŠE I NEGATIVNO!
Vi NISTE loše raspoloženi zbog drugih, vi niste u teškoj materijalnoj situaciji zato što ste lijenčine i neradnici, vi niste izgubljeni u beskonačnom lutanju s ciljem nalaženja prave ljubavi, zato što ste manje vrijedni od drugih ili ne zaslužujete ljubav. Vi niste bolesni zato što ste loše postupali prema nekome, ili sebi; jeli ovo ili ono, pili ovo ili ono, iskušavali ovo ili ono - VI STE U TAKVIM ŽIVOTNIM SITUACIJAMA ZATO ŠTO IH PRIVLAČITE SVOJIM MISLIMA!

Pojasnimo ovo malo konkretnije. Je li strah pozitivna misao? Je li briga pozitivan osjećaj? Dakako da nije. Dakle:
1. Ako ste zabrinuti zbog zdravlja - vaša zabrinutost biti će snažno emocionalno obojena - i kao povratni "signal" vi ćete dobiti BOLEST!
2. Ako vas muče misli o egzistenciji - vaša opterećenost egzistencijalnim pitanjima kao povratni "signal" će odaslati - NEIMAŠTINU!
3. Ako ste nepovjerljivi prema drugima - vaš povratni "signal" biti će kojekakve PREVARE I LUKVŠTINE kojima ćete biti izloženi.
Itd... itd... itd...
Nemojte me, molim vas, krivo shvatiti. Ja ovdje ne govorim o tome kako vi sada ne trebate voditi računa o svom zdravlju, ili kako možete sutra "spiskati" sav novac koji imate i kojim ste planirali izvući ovaj mjesec kraj s krajem, ili da lakovjerno vjerujete svemu i svakome. NE! NE! I APSOLUTNO NE! O tome ovdje nema ni govora. JA VAM POKUŠAVAM REĆI DA VI SVOJIM NEGATIVNIM MISLIMA, POPUT STRAHA, BRIGE I STREPNJE ZBOG NEČEG - UZ POMOĆ SVOJIH MISLI I MAŠTE - PRIVLAČITE UPRAVO TO ČEGA SE TOLIKO PLAŠITE, ŠTO VAS ZABRINJAVA I IZAZIVA U VAMA STREPNJU.
Da biste zaustavili takav životni tok - VI NAPROSTO MORATE SPOZNATI KAKO VAM TO NITKO NE ČINI! KAKO NEMA STRAŠNOG "BOGA" TAMO NEGDJE GORE U OBLACIMA, KOJI PO CIJELI DAN NE ČINI NIŠTA DRUGO OSIM ŠTO BUDNO PAZI NA SVAKU VAŠU GREŠKU - DA BI JE NA OVAJ ILI ONAJ NAČIN KAZNIO! I KAKO NEMA ZLOČESTIH I POKVARENIH LJUDI KOJIMA SE ŽIVOT SVODI NA SMIŠLJANJE UROTA PROTIV VAS!
SVE ŠTO ČINITE - ČINITE SAMI SEBI!

 

 

Živjeti ovdje i sada

Živjeti OVDJE I SADA!
Često sam u prilici čuti od ljudi (posebice onih u pedesetim/šezdesetim godinama), kako je njihovo vrijeme "prošlo", kako više ne mogu učiniti ništa u pogledu vlastitog napretka, kao : "Ono što sam napravio, napravio sam" ili "Ono što sam uspio postići, postigao sam. I gotovo je sad." NIJE GOTOVO!
Prije no što ishitreno zaključimo da je "gotovo" moramo naučiti pravilno shvatiti pojam vremena (za koji se vezuje i pojam godina). ŠTO JE VRIJEME?
Vrijeme je dimenzija. I to dimenzija koja postoji isključivo ukoliko postoji FIZIČKI PROSTOR u kojem se može iskazati. I kao takva, vrlo je relativna dimenzija.
Kada ne bi bilo Fizičkog Prostora u kojem se vrijeme može iskazati, ne bi bilo ni vremena.
U pretpovijesno doba, čovjekov predak nije imao predodžbu o vremenu, baš kao što je ni danas nemaju, primjerice, životinje. Pa tako pas, ili mačka, ne "razmišljaju" o tome koliko godina imaju, koliko godina je još pred njima, i što će sa sutrašnjim danom, ili sljedećim mjesecom, godinom... Oni jednostavno žive. I žive ovdje i sada.
Za razliku od životinja, čovjek je umno razvijenije biće. Paralelno sa njegovim općim razvojem - čovjek je razvio i VRIJEME! Dimenziju kojoj je JEDINA svrha pomoći čovjeku da se na neki način, a čim svsishodnije, ORIJENTIRA I SNALAZI UNUTAR FIZIČKOG PROSTORA u kojem egzistira kao fizički entitet. Tako su, istodobno s percepcijom vremena nastala i vremenska razdoblja, a s njima i godine, stoljeća, tisućljeća. No to ni na koji način ne mijenja činjenicu kako vrijeme, ma koliko funkcionalna bila njegova svrha, ipak ostaje samo jedna od dimenzija.
Još nisam srela čovjeka koji bi mi rekao: "koliko sam širina prošao, prošao sam" ili "koliko sam duljina prošao, prošao sam". Stvar je u tome da nam je teško pojmiti vrijeme kao dimenziju. A godine kao standardnu mjeru za njeno određivanje.
Isus je rekao: Ne brinite se za sutra. Više i ne znam broj neispravnih, polutočnih ili sasvim izvrnutih objašnjenja za ovu Njegovu izjavu. Što je uistinu Isus mislio, što nam je pokušavao reći govoreći: ne brinite se za sutra?
Prije no što uđemo, a ja bih uistinu voljela kada biste i vi pokazali malo aktivnog interesa za dublje ulaženje u analizu ove izjave, dopustite mi jedno pitanje: Jeste li stvarno sigurni da IMATE SUTRA? Ako jeste, što vas čini tako sigurnima? Ja, recimo, za koji sat idem na put - to je moj plan. Ali - nisam sigurna imam li uopće sljedeću minutu. Hoću li završiti ovaj post... Ne mogu to tvrditi sa sigurnošću. Ako nismo sigurni da imamo sutra, ili sljedeći tjedan, mjesec - zašto se toliko brinemo o nečemu za što ne možemo tvrditi kako uopće imamo? A ono u što smo zaista sigurni da imamo jest - IMAMO SADA! I IMAMO OVDJE! Sve ostalo su naši PLANOVI!
Ono što pokušavam reći jest da mi nismo ovdje u Fizičkoj dimenziji zato da bismo brinuli o nečem što nemamo, već da ŽIVIMO ONO ŠTO IMAMO!
To ne znači da trebamo prestati planirati naše buduće ciljeve. Mudar čovjek planira svoje daljnje postupke. Jedan po jedan. Ovog ću tjedna pokušati ostvariti TO. TO JEDNO! NE: to, to, to, i to.... Jedno! Da bi cijelu svoju energiju i sposobnosti fokusirao na jedan cilj i tako ga brzo i efikasno realizirao. Zatim se odlučuje za drugi, i tako dalje. NEOVISNO O BROJU GODINA! Broj godina upravo je to što jest - BROJ! Ništa više od toga. MI NISMO ODREĐENI VREMENOM! NITI NAS VRIJEME ODREĐUJE! MI NEMAMO VRIJEME KAO NEKU IMAGINARNU GRANICU PREKO KOJE NE MOŽEMO PRIJEĆI! MI SMO TI KOJI ODREĐUJU VRIJEME - A NE OBRATNO!

 Da bi se "ovdje i sada" moglo odživjeti - neophodno je zadovoljiti tri temeljna uvjeta:
1. JA
2. MJESTO (ovdje)
3. VRIJEME (sada/sadašnjost)
Da bismo jasnije shvatili ta tri uvjeta, pokušajmo u mislima stvoriti sliku koordinatnog sustava u ravnini (za još slikovitiju predožbu, nacrtajmo je na komadiću papira, ne moramo biti vrsni matematičari da bi nam to uspjelo). Imamo vodoravnu os X, i okomitu os y. I njihovo sjecište (ishodište). I jasno, imamo ravninu. Imamo, dakle MJESTO. I to mjesto imamo SADA!
Zamislimo zatim negdje u koordinatnom sustavu, u ravnini (ili na osima) JEDNU TOČKU (imajmo pri tom u vidu da je ravnina beskonačan skup točaka). Ta jedna točka u ravnini, gdje god bila, što god odabrali - to je JA! Dakle, to je JA U OVOM TRENUTKU.
Zamislimo nadalje kako ta točka (naš slikoviti "ja") treba preći izvjesnu udaljenost, i zabilježimo tu udaljenost DRUGOM točkom. Ta druga točka je naš CILJ.
Spojimo sada te dvije točke: "ja" i "cilj". Dobili smo DUŽINU. PUT. NEŠTO ŠTO TREBA PRIJEĆI, IZ TRENUTNOG POLOŽAJA DO ZAMIŠLJENOG POLOŽAJA. Taj put koji treba prijeći -je VRIJEME.
KADA NE BI BILO KOORDINATNOG SUSTAVA (Fizički svijet), KADA NE BI BILO RAVNINE (beskonačan skup "točaka" - život u fizičkoj dimenziji u svim njegovim manifestacijama) - KADA NE BI BILO TOČKE (nas samih, u fizičkom obliku, kao dijela jednog beskonačnog broja točaka koje SVE ZAJEDNO čine JEDNO TE ISTU RAVNINU (univerzum) - NE BI BILO NI KRETANJA! NE BI BILO CILJA! I NE BI BILO VREMENA!
Da bi postojalo kretanje (život) - potrebno je MJESTO ZA kretanje (koordinatni sustav - univerzum i fizički svijet kao JEDAN NJEGOV DIO) - i potreban je ONAJ KOJI SE KREĆE - JA! Bez mjesta kojim bi se NETKO kretao, i bez tog NEKOG koji bi se kretao - NE BI POSTOJALO VRIJEME! JER NE BI NI BILO KRETANJA (života)!

 Netko bi mogao reći: dobro, slažem se. Potreban je "ja" da bi uopće percipirao Mjesto, a onda se taj "ja" kreće tim "mjestom" - za što mu je potrebno vrijeme. Kakve to veze ima s onim: živjeti ovdje i sada?
NEMA VEZE! JER ŽIVJETI OVDJE I SADA - ZNAČI ODŽIVJETI U POTPUNOSTI TRENUTAK! ZNAČI - NE KRETATI SE! Točka koju smo mi upravo nacrtali na papiru se NE POMIČE s mjesta na kojem smo je ucrtali. Druga točka, naš cilj - JEST UDALJENA, ali je isto tako NEPOMIČNA!
OVDJE I SADA ZNAČI U POTPUNOSTI ODŽIVJETI TRENUTAK! Vrlo je teško to izraziti riječima. Dopustite mi da objasnim na primjeru koji je, gotovo sam sigurna, blizak svima nama. Kada patimo (izuzmemo li tjelesne bolesti i bol koju trpimo zbog njih, premda i o tom području možemo debatirati u nedogled. Za sada ostanimo pri činjenici kako ukoliko bolujemo od neke bolesti - svi, prije ili poslije, potražimo liječničku pomoć da bi se oslobodili/ili si olakšali bol) - no, ako patimo zbog događaja koji su nas snašli, životnih neprilika, neugodnih situacija - mi patimo ZBOG NEČEG ŠTO JE BILO! Čega se sjećamo. MI SE KREĆEMO UNAZAD! I ŽIVIMO PROŠLOST! Kretati se unazad, i ponovo preživljavati prošlost - nije ni izbliza nešto što bi se moglo povezati sa životom OVDJE I SADA!
Jednako tako, u prošlom postu smo uzeli primjer ucrtavanja druge točke. Tu drugu točku nazvali smo CILJEM. Naš cilj može biti apsolutno sve: napredak na poslu, godišnji odmor, skijanje, nedjeljna utakmica... ali i sljedeći obrok, jutarnje ustajanje, rad u neadekvatnoj sredini ili lošim uvjetima itd. Sve ono čime se ovog trenutka bavimo u mislima - a da to još ne radimo - KRETANJE JE UNAPRIJED! I ŽIVLJENJE U BUDUĆNOSTI. Kretati se unaprijed i pri tom u mislima proživljavati sutrašnji dan ili bilo koji drugi - također se ni na koji način ne može povezati sa životom OVDJE I SADA!
ŽIVJETI OVDJE I SADA - ŽIVJETI TRENUTAK - ŽIVJETI SADAŠNJOST!
Kada živimo prošlost (pateći, ili žaleći zbog propuštenih prilika) - propuštamo i ono što nam eventualno može donijeti upravo ovaj trenutak (koji ćemo mi, ukoliko imamo takvu naviku, odživjeti sutra, ili za mjesec dana, umjesto odmah).
Jednako će nam se dogoditi ukoliko imamo naviku življenja u budućnosti.
PLANIRANJE - DA! Jasno i fokusirano planiranje načina i metoda za ostvarenje cilja, kao i prihvatiti mogućnost eventualnih neočekivaneih obrata koji bi nas na tom putu mogli snaći. Pripremiti se za prepreke na način da smo posve spremni prevladati ih (pozitivnim afirmacijama, organiziranim razmišljanjem, znanjem). Dakle, zamišljati sebe kao osobu koja je zacrtani cilj već ostvarila, predviđati na temelju iskustva ono što bi se moglo zbiti na putu k cilju, i prevladati sve poteškoće sposobnostima stečenim kroz iskustvo, te znanjem. Ako nemamo dovoljno znanja o nečem, ili iskustva koje se odnosi na taj ili sličan cilj, nemamo ni početnu točku za razmišljanje. Razmišljati ćemo počevši od pogrešne pretpostavke, i sasvim prirodno, doći do pogrešnih zaključaka. A kako je MIŠLJENJE početak svakog postupka - gotovo je sigurno kako ćemo i djelovati neispravno.
Ali - planiranje nije put! Planiranje nije ni cilj! Planiranje nije ječer. I nije sutra! Planiranje je organizirano mišljenje, OVDJE I SADA - sa ciljem da se nešto (što god to bilo, materijalno ili ne-materijalno ostvari). Kada nešto isplaniramo - MI POČINJEMO SA PROVOĐENJEM PLANOVA! Mi ne planiramo u nedogled. Mi počinjemio ŽIVJETI po planu koji nas vodi k cilju. Što se više držimo tog plana, na principu: OVDJE I SADA - to ćemo prije stići do zacrtanog cilja.
Ako samo planiramo - nikada se nećemo pomaknuti dalje od početne točke. I, osim toga, dodatno ćemo opteretiti i nas same i okolinu u kojoj i sa kojom živimo.

Vježba za odbacivanje negativnih misli i reakcija

'' Ne znam s kim se vi družite, ali ja već više mjeseci, kako sjednem za neki stol, čujem kukanje. Žale se ljudi na dinar, na cjene, na penzije, na situaciju ovdje ili tamo, na mlade, na stare... I kukaju...Sve mi je dosadnije, zato, da se viđam i da se srećem. Pa mi je ljepše da se zatvorim u svoju sobu...da prelistam neku poštenu knjigu i da još malo vjerujem, đavo ga odnio, da na svetu ima i lijepih stvari...A ima ih. Vjerujte.'' Mika Antić

Dakle, upravo sam to pročitala i duboko me se dojmilo. Zato bih, iako sam sigurna kako većina vas točno zna primjeniti tehnike za očuvanje pozitivnih misli i afirmacije koje im pri tom mogu biti od velike pomoći, ipak s vama svima podijelila jednu vježbicu.
Ima i jedna mala "tajna" kojom se možemo zaštititi od pesimista i prepoznati zamku koja bi nas mogla uvući u negativan vrtlog osjećaja, prije no što se u nju uhvatimo.
Primjeniti nekoliko puta disanje 4X4 (udisati i brojati do 4, zadržati dah i brojati do 4, izdisati brojeći do 4, ponovo zadržati dah brojeći do 4). Nakon toga vizualizirati oko sebe nešto kao balon, najlon, što god... u boji koja vam najviše odgovara (trebala bi se pojaviti sama od sebe, ali nema nikakve veze ni ako se ne pojavi). Izvježbati tu vizualizaciju. Zamisliti kako je to balon/najlon/svjetlost - koja propušta vaše pozitivne emocije i informacije van, ali istovremeno NE propušta unutra nikakve negativne emocije ili informacije (bijesne izjave, vrijeđanja koja su vam eventualno upućena i sl).
Kada to izvježbate, svaki put kada se nađete u prilici da se oko vas govore negativne stvari ili iskazuju negativna čuvstva, brzo "dozovite" taj svoj "omotač" - i vizualizirajte kako se sve negativnosti odbijaju od njega, ili klize s njega na tlo. Kako uopće nisu u mogućnosti stići do vas samih.

Organizirano mišljenje

Svi mi zapažamo kako posljednjih godina, paralelno sa sve većim razvojem svijesnosti (o prirodi, o sebi samima, o težnji ka istraživanju nekih drugih, do nedavno nezamislivih metoda i načina liječenja bolesti ili poboljšanja kvalitete života) - zbog razno-raznih, ali često materijalnih poteškoća (gubitak posla, umirovljenje, globalna recesijska kriza), ljudi katkad "gube živce" i kao po nekom pravilu iskaljuju svoje nezadovoljstvo na slabijima.
Da se nešto slično ne bi dogodilo i nama, dobro je stalno zadržati u umu misao kako nam samo dobra organizacija duha/psihe može pomoći da i mi sami ne upadnemo u životnu zbrku iz koje ćemo teško naći izlaz. Priznati ćete da je ribi puno lakše ostati slobodnom nego li se osloboditi ukoliko upadne u ribarsku mrežu.
Da bismo organizirali duh - moramo organizirati mišljenje. To znači ispravno kontrolirati misaone reakcije na postupke i izjave drugih, što će nam omogućiti rješavanje problema na najefikasniji način.
Znamo da je način na koji mislimo - način na koji živimo. Podrazumijeva se, dakle, da ako mislimo ispravno, jasno i efikasno; moramo imati uspjeha - bez obzira na prepreke, neprilike i neugodnosti koje nas sasvim sigurno neće mimoići u ovo suvremeno doba globalizacije i kapitala.
Ako je naše mišljenje zapravo sanjarenje - ono nas najčešće neće odvesti nikud. Pri tom izuzimam konstruktivno sanjarenje (Ž.M. Slavinski je konstruktivno sanjarenje nazivao vizualizacijom, i ja u potpunosti dijelim njegov stav), ako sanjarenje djeluje nadahnjujuće na nas i vodi nas u akciju, ono je uvijek i produktivno. No, ako akcija nedostaje - takvo je sanjarenje za nas loše (tko je proučavao ili primjenjivao neke od tehnika Tetragramatona zna na što mislim).
Organizirano mišljenje pomoći će nam da se oslobodimo straha, briga, sumnji, neodlučnosti i nesigurnosti; da zamijenimo loše navike dobrima; efikasnije planiramo; olakšamo si život - i iznad svega, da unatoč svemu živimo sretno i ne nanoseći nepopravljivu štetu ni sebi ni drugima.

Univerzum i Zemlja - Bog i Čovjek

Mi nismo ovdje kako bismo uravnotežili mržnju i ljubav! Niti smo ovdje kako bismo uravnotežili naš kompleks manje vrijednosti s visokim samopoštovanjem.Još manje smo ovdje kako bismo doveli u ravnotežu manjak osjećaja naše osobne vrijednosti s osobnom vrijednošću! Možete misliti ili vjerovati o Bogu što god želite. Možete pripadati nekoj religiji ili ne morate. Možete se zavaravati kako ateisti ne vjeruju u Boga ili spoznavati kako upravo to "ne-vjerovanje" potvrđuje postojanje Boga kao svemoćno univerzalno biće (ja mogu ne-vjerovati u novac, i mogu ne-vjerovati u njegovu moć, ali moje ne-vjerovanje neće učiniti novac manje stvarnim i manje moćnim no što jest ili nepostojećim). Možete sve. No, prije toga trebali biste se potruditi shvatiti što Bog uistinu jest, a što on nikako nije! Trebali biste se u potpunosti odmaknuti od svih religijskih pravaca i učenja (ma kojih smjerova bili), i pokušati racionalno utvrditi što Bog nije, ni u kom slučaju. U današnje doba to ne bi trebao biti osobito težak zadatak. Uzmemo li u razmatranje i povijesne činjenice o tome kako je u pretpovijesti i ranoj povijesti čovječanstva STRAH bio taj koji je oblikovao Boga, i to ne samo jednog već čitavog niza "bogova" počevši od Sunca, Mjeseca, Groma, Vatre itd., vrlo će nam brzo postati jasan i podatak kako je u najdubljim slojevima ljudske psihe Bog u stvari povezan sa strahom. Moderan se čovjek više ne boji planeta i zvijezda, naprotiv, bavi se njihovim proučavanjem, putuje u svemir, istražuje beskonačno. No, da li je moderan čovjek, čovjek ovog našeg tehnički vrlo naprednog doba, istovremeno oslobođen straha? Nikako! Strah, prvenstveno strah od smrti- nepostojanja, u većoj je ili manjoj mjeri prisutan u svakom čovjeku. Što je njegov intenzitet veći - to je, proporcionalno intenzitetu straha, veća i religioznost suvremenog čovjeka (smanjuje intenzitet straha od smrti obećavajući čovjeku posmrtni život kroz uskrsnuće, a ujedno omogućuje zadovoljštinu kroz uzročno-posljedično "smještanje grešnika" u kojekakve popravne "ustanove" tipa Čistilišta, ili vječna mučilišta u obliku Pakla. Cinik bi rekao: vrlo neprincipijelno, čak lažno, od autoriteta koji sebi pripisuje najvišu moralno-etičku razinu postojanja, i naziva se, ni manje ni više nego Ljubavlju). Jednako tako, što je veći intenzitet straha, to je veći i "ateizam" suvremenog čovjeka (smanjuje u prvom redu uzročno-posljedični strah od kazne koja bi nakon fizičke smrti mogla/trebala/morala uslijediti, na način da negira postojanje autoriteta koji bi tu kaznu mogao/trebao/morao primijeniti). Osvrnimo se na trenutak na Bibliju. Jedni joj pripisuju epitet najvrijednijeg ikad napisanog književnog djela, drugi bi je najradije proglasili šundom ili je u najblažem obliku smatraju svojevrsnim kilometarski dugim mitološkim epom. Kršćanska institucija na čelu s Papom - proglašava je pak za autentično Božje djelo, koje regulira naša prava i obveze tijekom života na Zemlji. Što je u stvari Biblija? O čemu ona govori? O Bogu? Ili čovjeku? Možda o oboje? Proučava li se Biblija dublje, naići ćemo naizgled na čitavu silu kontradiktornosti i postajati sve zbunjeniji. Ta zbrka u mislima koja bi nas mogla zaokupiti - prvi je korak ka SAMOSPOZNAJI! A upravo je samospoznaja ono čemu nas cijela Biblija nastoji poučiti. Ne postoji ni u jednoj knjižnici svijeta tako kvalitetno, točno i suštinski bitno napisan PSIHOLOŠKI UDŽBENIK za proučavanje i razvoj čovjeka, kao i upute za njegovo potpuno sazrijevanje u ono što čovjek uistinu JEST - kao što je Biblija. To što je Kršćansko "učenje" i sama Crkva apsolutno neispravno i sukladno svojoj težnji ka moći i dominacijom nad ljudima (osobito neukima) posve netočno interpretirala, i još uvijek interpretira Bibliju - ne umanjuje ni na koji način vrijednost te osebujne i nezamjenjivo vrijedne knjige. Pogledajmo na trenutak njen početak, Knjigu Postanka, i osvrnimo se na dio o stvaranju čovjeka. Bog nas je stvorio na svoju sliku i priliku! Ako nas je Bog stvorio na svoju sliku i priliku - ne znači li to i da smo ispunjeni svim mogućim vrijednostima? I da naš istinski identitet jest božanski? Moćna, Sveobuhvatna "Ja Jesam" prisutnost? Da li Bog doživljava mržnju, osvetu, ljubomoru, strah, pomanjkanje osjećaja osobne vrijednosti,lažni ponos, egoizam, težnju ka samodokazivanjem? Da li Bog osjeća otuđenost, potištenost, anksioznost i depresiju? Naravno da ne! Takvo što nije moguće uskladiti sa slikom Boga u našem umu, zar ne? Pa, ako nas je Bog stvorio na svoju sliku - odakle onda ta čuvstva kod čovjeka? Ona nastaju iz pogrešnog razmišljanja ljudi. One nastaju iz razmišljanja odvojenim umom, bazirana su na strahu, a ne, kao što bi to trebalo biti : na ujedinjenju s jedinstvenim! Čovjek je - kao biće koje na Zemlji ima, dakako, i svoje tjelesne i fizičke potrebe, shodno tim potrebama u svom umu (ponajprije zavaran razno-raznim krivim tumačenjima gotovo svih "svetih" spisa), stvorio materijalističku sliku postojanja uopće, pa je isto tako "materijalizirao" i sliku Boga u kojoj je on sam odvojen od Boga kao NIŽE biće u odnosu na Boga. Nije to učinio samo suvremeni čovjek. Davno prije njega učinili su to i naši preci. Biblija doslovno nastoji ISPRAVITI sliku koju je čovjek o Bogu stvorio u svom umu - i za "novog" čovjeka, "donosi" novo poglavlje. Novi Zavjet. Baziran na Kristu - ČOVJEKU BOGU! Tim poglavljem Biblija pokušava skrenuti čovjekov pogled sa materijalističke slike Boga prema pogledu utemeljenom na LJUBAVI! I to na ljubavi Kristovim umom. Pa tako Biblija u stvari govori: "Neka u tebi prebiva um koji je bio u Isusu Kristu." Kako bi ostvarili svoju Kristovu svijest, vi se najprije morate osloboditi svijesti vašeg vlastitog negativnog (materijalističkog) ega. Morate BITI svjesni sebe i nastojati postići takvo stanje razmišljanja i percepcije stvarnosti koje će biti ispunjeno ljubavlju i radošću. Morate pokušati svakog trenutka napredovati na putu ka cilju: Biti nepristran u miru cijelo vrijeme! Vaša je obveza da budete sretni! Mi smo ovdje kako bismo naučili postati i dijeliti svjetlost. Kako bismo naučili postati i dijeliti ljubav! Kako bismo naučili OSTVARITI BOGA! JER, UPRAVO O TOME JE RIJEČ U SVAKOM RETKU BIBLIJE, ONA KAŽE: - VI JESTE BOGOVI, SAMO TO JOŠ NE ZNATE!