Rijeka / Fiume History in picture

Rijeka i njena povijest

Grad koji može poslužiti kao primjer preobrazbe malog feudalnog grada u moderan grad građanskog doba, koji je u samo pedeset godina izrastao iz srednjovjekovnog municipija u važno trgovačko središte i vodeću luku Ugarske i Hrvatske.

    Do druge polovice osamnaestoga stoljeća Rijeka je bila provincijski gradić koji se ni po čemu bitnom nije razlikovao od ostalih primorskih gradića.
Rušenjem gradskih zidina i zatrpavanjem rovova (1780.) način života u Rijeci počeo se bitno mijenjati. Usporedno s tim promjenama počinju rasti i ambicije države (Ugarske), vezane za sam grad, ali i luku, koji su u hrvatskim i sredozemnim razmjerima (pored Trsta, Odese i drugih važnih luka), jedan od najočitijih primjera naglog gospodarskog i društvenog razvoja. Taj je razvoj u velikoj mjeri povezan s pogodnim prometnim položajem i ubrzanim razvojem tehnologije.
Razvojni put modernizacije počeo je planovima za izgradnju velike nove luke pred gradom i planovima za izgradnju prometnica (modernizacija Karoline, izgradnja Lujzijane i prvi planovi za izgradnju željeznice). Taj je tijek rane modernizacije završio 1830.-ih,  pojavom parnih strojeva (tvornica papira Smith & Meynier 1833.) i parobroda (1837.).

    Paralelno s izgradnjom prometne infrastrukture i tehnološkim razvojem, počinju se osnivati i neke od bitnih gospodarskih i društvenih institucija građanskog doba. U to su se doba počele razvijati prve "prave" tvornice i poduzeća, osnivaju se tiskare, javne knjižnice, razvija se moderni kazališni život, te se postavljaju temelji općeg obrazovanja i osnivaju prve stručne - trgovačke i pomorske škole.

     Na primjeru tvornice torpeda i njene povijestim može se prikazati početak industrijalizacije Rijeke, od 1850.ih nadalje. I to počevši od prve ideje o „čuvaru obale“ kapetana Giovannija Luppisa, te kroz razvoj „pravog“ torpeda od početne zamisli do posljednjih godina riječke proizvodnje 1960.-ih. Riječki torpedo prvi je proizvedeni torpedo na svijetu.

     Uspjehe tvornice "Torpedo" jednako uspješno slijedi i Tvornice papira Rijeka, još od osnivanja 1821. godine, pa sve do 2005. godine, kada je otišla u stečaj. Tijekom 180 godina neprekidne proizvodnje Tvornica papira Rijeka bila je "tihi" svjedok i aktivni sudionik nastajanja i razvoja Rijeke. Za samo nekoliko godina od manufakture prešlo se na industrijski način proizvodnje. Prvi parni stroj u Hrvatskoj i na Balkanu počeo je s radom u Tvornici papira Rijeka.
Proizvodila je kvalitetan papir koji je osvajao najviša odličja na najvećim smotrama u svijetu. Prodavao se na svim kontinentima u više od pedeset zemalja u svijetu. Po proizvodnji cigaretnog papira bila je na drugom mjestu u Europi.
Tvornica je othranila mnoge generacije radnika s područja Grobnika i Trsata, koji su joj zajedno sa svojim obiteljima bili privrženi. U tvornici su radili otac, sin, unuk i tako iz generacije u generaciju. Dugi niz godina prije Drugog svjetskog rata tvornica je opskrbljivala grad Sušak električnom energijom iz svoje elektrane.

     Još davne, 1858 g., sa sredstvima štednih uloga građana, osnovan je najstariji novčarski zavod u Rijeci:  Gradska štedionica (Cassa comunale di risparmio). Prva banka u Rijeci: Riječka banka (Banca Fiumana) osnovana je kao dioničko društvo 1871. godine, a godinu dana kasnije i  Pučka štedionica (Cassa popolare di risparmio). Dioničarstvo se ubraja u najstarije oblike gospodarskog djelovanja utemeljenog na dioničarskoj glavnici koja nastaje isključivo na temelju dionica.

     Početkom 20 st. u Rijeci je počelo reklamno djelovanje i to publikacijom kataloga:  Reklama u Rijeci. Nastalo je razradom početne zamisli da se prikaže svojevrstan fenomen riječko-sušačkog farmaceutskog laboratorija Alga, osnovanog pred prvi svjetski rat, a djelatnog do iza drugog svjetskog rata. Laboratorij Alga imao je izuzetan razvoj i ambiciozan izvozni program pa je zato osobito razvijao i reklamu svojih proizvoda - pa je uz novinske i litografske ilustracije u boji (revija Svijet) tiskao i vlastiti poučno reklamni časopis i brojne letke, prospekte na raznim jezicima i pismima (na latinici i ćirilici), a 1930.-ih i kalendare u čak milijun primjeraka!

     U Rijeci je održana jedna od najranijih filmskih projekcija na tlu današnje Hrvatske, neke su Riječanke bile prave filmske zvijezde, a o Karolini Riječkoj snimljen je pravi filmski spektakl u boji s međunarodnim zvijezdama u glavnim ulogama. Još je jedan "filmski" kuriozitet vezan za Rijeku. U Rijeci je živio i najpoznatiji filmski Tarzan. Najstariji sačuvani riječki snimci potječu iz 1920-ih godina.

    Jednako tako, Rijeka se može pohvaliti ranom i kvalitetnom filatelijom. Riječke su marke posebnost kojom se može pohvaliti malo gradova. Rijeka je bila posebna, izdvojena "državna tvorevina" koja je između 1918. i 1924. izdavala vlastite marke. Riječ je o brojnim, vrlo zanimljivim serijama i motivima koje su crtali najslavniji talijanski dizajneri svoga doba, poput Leopolda Metlicovicha.

   Rijeka se, također, može pohvaliti i brojnim mostovima. Čak i ne toliko po samom broju mostova, koliko po čestim izgradnjama već postojećih.  Mostovi na Rječini postoje već gotovo pet stoljeća. Premošćuju rijeku i spajaju obale koje su stoljećima bile razdvojene državnim ili pokrajinskim granicama. Mostovi na Rječini češće su se rušili i gradili nego na mnogim drugim rijekama. Katkad su imali i veću važnost, posebice zbog svoje funkcije, od puno većih, a moguće i ljepših mostova.
Teritorijalne promjene na Riječkom području počele su od Londonskog ugovora iz 1915. godine, preko Ugovora između Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i Italije (1920. i 1924.) i Ugovora o određivanju granica između Kraljevine Italije i Hrvatske (NDH/1941.), do Ugovora o miru između Jugoslavije i Italije (1947.), te završile  Londonskim memorandumom 1954. i Osimskim sporazumima 1975. godine, kojima su konačno uređeni odnosi i potvrđene granice između Italije i Jugoslavije - a time i potvrđena pripadnost Rijeke, a s njom i Istre Hrvatskoj.

Moć riječi/govora

RAZUMIJEVANJE  GOVORA  - RIJEČI I NJIHOV SMISAO

"NA POČETKU BIJAŠE RIJEČ.
  I RIJEČ BIJAŠE KOD BOGA.
  I RIJEČ BIJAŠE BOG."

Ušli smo u 21. stoljeće. Tehnološki napredak više je no vidljiv, i ne prestaje. Naprotiv. Pa ipak - u jednom gotovo da se i nismo pomakli s mjesta. Jeste li se ikada zapitali gdje/u čemu leži tajna čovjekove evolucije? Što je ono što čovjeka "izdiže" iznad ostalih živih bića na Zemlji? Kretanje? Naravno da ne, svi mi znamo kako se sva živa bića na neki način kreću, čak i biljke. Osjetila također nisu razlog čovjekova napretka, jer sva živa bića u višoj ili nižoj mjeri osjećaju. Čula? Sposobnosti koje nam ta čula omogućavaju? Ili možda svijest? Razlikujemo se li po čulima i svijesnosti u tolikoj mjeri u odnosu na druga živa bića - da nas te osobine smještaju na vrh evolucijskog razvoja? NE!

Ono što čovjeka razlikuje od drugih bića jest SPOSOBNOST GOVORA! Ne počinje Biblija uzalud Knjigom postanka. Kao što knjiga Postanka ne počinje slučajno s odjeljkom o snazi i moći koju nam daje RIJEČ. Odnosno govor.

No, KOLIKO čovjek shvaća tu moć kojom je obdaren? Za koju, slobodno to možemo reći, smijemo utvrditi da je božanska ("...riječ bijaše Bog."). Izuzmemo li ovog trenutka sve povijesne, znanstvene i književne studije o  govoru kao takvom, ipak moramo priznati kako riječi imaju svoj naglasak, slova sebi svojstvenih vibracija, slogove tonova od kojih nam čuvstva osciliraju od najnegativnijih do najpozitivnijih. Naši su preci govorili: Lijepa riječ otvara sva vrata. Ili: Ono što ne može nikakvo oružje - može jedna riječ izgovorena u pravo vrijeme. Ili: Ima oštar jezik. Kad progovori, sječe poput mača. Itd.

Mi govorimo, i slušamo riječi. Ali - što su riječi? Kratko, riječi su zvukovi kojima prenosimo drugima neke ideje, misli, pitanja, zaključke. Je li to uistinu točno? Pretpostavimo da ja kažem riječ "pas". Vi možete sebi odmah u svom umu dočarati tu riječ kao životinju koju ste upoznali pod tim izrazom. Ili zamisliti tu riječ u pravopisnom smislu kao imenicu životinjskog roda ili sl. Pretpostavimo nadalje kako sam ja riječ "pas" rekla pred nekim tko ne razumije i ne govori hrvatski jezik. Što tada? On u svom umu neće moći stvoriti nikakvu sliku o toj riječi i mogućnost da će se usredotočiti isključivo na zvuk mog glasa i način na koji sam ja tu riječ izgovorila više je nego vjerojatna. Osluškujući, dakle, intonaciju izgovorene riječi - moj će sugovornik u svom umu stvoriti i sliku NEČEG što se odnosi na NAŠ MEĐUSOBNI ODNOS, a ne na samo značenje izgovorene riječi. U zavisnosti od stvorene slike - njegov će "odgovor" biti mrštenje - ili pak smješak.

Ono što jednoj izgovorenoj riječi daje MOĆ - nije dakle zbir izgovorenih slova, već ZVUK izgovorene riječi koji će kod sugovornika izazvati ovakvu ili onakvu psihološku reakciju.

RIJEČI SU NAJMOĆNIJE I NAJOPASNIJE ORUŽJE KOJE ČOVJEK MOŽE "DRŽATI U RUKAMA" !!!
Kada ono što ja čujem nije ono što mi druga osoba želi reći; i obrnuto, kada druga osoba čuje ono što ja ne želim reći - DOLAZI DO SUKOBA! Najbolje mjere opreza u komunikaciji s drugima zbog toga su: nikada ne shvaćati doslovno ono što nam drugi govore (čak i kada to naglašavaju), i drugo: ni ne pokušavati bezuvjetno vjerovati u svoje tumačenje onog što nam je netko rekao. Jer, ako smo loše raspoloženi i "tražimo nevolje" - mi smo skloni i najbezazlenije izjave protumačiti kao izazov, tj. negativno. Analogno tome, ako smo dobro raspoloženi, naše će tumačenje biti sasvim suprotnog karaktera. Rezultat toga su dva posve različita pravca kojima može rezultirati razgovor.

NE MOŽEMO UĆI U TUĐI UM I ZNATI KAKVA SU NJEGOVA RAZMIŠLJANJA U DATOM TRENUTKU - JEDNAKO KAO ŠTO NE MOŽEMO OČEKIVATI OD DRUGIH DA ZNAJU ŠTO SE DOGAĐA U LABIRINTU NAŠIH VLASTITIH UMOVA. ZATO SMO MI SAMI JEDINI ODGOVORNI ZA NAŠE REAKCIJE NA RIJEČI/IZJAVE DRUGIH LJUDI !

Čovjek nije ni svijestan činjenice koliko je propustio, koliko je dobrih argumenata propalo i još uvijek propada - samo zato što tumači riječi prema onome što one znače za njega samoga, a ne općenito. Jednom kada shvatimo kako riječi nisu puno više od pojmova sa značenjem koje je individualnog razumijevanja, a nikako ne jednakog za sve, naše će se perspektive u odnosu na razumijevanje govora brzo proširiti. Shvatiti ćemo kako su riječi samo početak, zahvaljujući kojem ćemo lako pronaći način da bismo otvorili um za primanje i prihvaćanje novih misli i ideja, koje dolaze od strane drugih ljudi. Da bismo u tome uspjeli - za početak bi bilo dobro kada bismo zamislili kako jedna jedno te ista riječ, ima stotine značenja.

PRIHVAĆAJUĆI ČINJENICU KAKO NAŠE RIJEČI IMAJU RAZLIČITA ZNAČENJA ZA RAZLIČITE LJUDE - UVELIKO ĆEMO POBOLJŠATI NAŠU SPOSOBNOST KOMUNICIRANJA BEZ SUKOBA !

ISTO TAKO, MORAMO IMATI NA UMU DA KADA MI SLUŠAMO DRUGE - U NAŠIM UMOVIMA IMAMO VLASTITU KOMBINACIJU RAZUMIJEVANJA ONOGA ŠTO ČUJEMO, A DA TA KOMBINACIJA NE MORA BITI NI SLIČNA ONOME ŠTO ČUJEMO. Ili što nam sugovornik pokušava reći/prenijeti. Kao i da, što smo već spomenuli - u velikoj mjeri stoji u zavisnosti od našeg trenutnog raspoloženja.

Za kraj: Potencijal za NERAZUMIJEVANJE  je beskonačan! Ali nikada nije negativan, ukoliko ga shvatimo kao PRILIKU DA NAUČIMO UČINKOVITO KOMUNICIRATI S DRUGIMA!

NAPADI PANIKE - kako ih nadvladati

NAPADI PANIKE

Jeste li ikada bili u situaciji u kojoj ste iznenada osjetili visok stupanj nelagode, mučninu, vrtoglavicu? Dlanovi su vam bili vlažni od znoja, mišići napeti, a otkucaji srca ubrzani i jači nego inače. Ili ste imali poteškoća sa disanjem?

Oni koji pate od napadaja panike - sasvim sigurno znaju kako izgleda jedan takav napadaj, obično praćen negativnim ili zastrašujućim mislima. Uz jak strah od gubitka kontrole, javlja se i strah za zdravlje. Upravo zbog tih negativnih osjećaja i strahova - obično u ključnim trenucima "povlačite krive konce" i umjesto da smanjite, povećavate intenzitet samog napadaja.

Pa ipak - postoje načini kojima možete vratiti osjećaj kontrole nad sobom kada vas panika napada, bilo da je riječ o panici pred ispitom, razgovorom za zapošljavanje, sastankom o kojem vam ovisi budućnost karijere... ali i suočavanjem sa strahovima od letenja avionom, zatvorenih prostora, visina i sl.

Panični napadi uistinu mogu doslovno oduzeti dah. Osjećaj kao da ćete se ugušiti ili otežano disanje - tipični su znakovi napada panike. Stoga bi bilo vrlo dobro kada biste se tijekom napada panike pokušali usredotočiti na disanje. Upravljanje promjenama u disanju ključno je za smanjivanje svih ostalih simptoma napadaja panike.

Kada postanete svjesni svog daha, počnite ga usmjeravati. Dišite polako. Takav način disanja smanjuje plitko disanje koje je karakteristično za većinu napada. Ako je moguće, stavite ruke na trbuh i duboko udahnite dok se trbuh potpuno ne napuni zrakom. Duboki udisaji pomoći će umiriti i tijelo i um. Korisno je brojati svaki udisaj i izdisaj. U svakom slučaju - koncentracija na disanje će vam pomoći da se umirite.

Ako u žarištu napada uspijete obratiti pozornost na svoje tijelo, vjerojatno ćete zapaziti bol, ukoćenost i napetost tijela. Nekoliko trenutaka pokušajte se usredotočiti na opuštanje tijela jer to olakšava nelagodu i pomaže smanjiti tjeskobne misli. Zategnite i potom opustite svaku grupu mišića. Ruke i noge, ramena i leđa. Obratite pozornost na zasebne grupe mišića, sve do vrha glave. Učinite to i sa mišićima lica (čela, očiju, usnica, ali i jezika, usne šupljine).

Čak i kada vas je napadaj panike sasvim obuzeo, još uvijek ste sposobni spoznati kako su vaši strahovi prešli okvire realnosti. Bez obzira na to što osjećate prestravljenost jer želite da napad što prije završi, vi možete uspostaviti kontrolu nad svojim mislima i usmjeravati ih ka pozitivnijem smjeru. Kada ste suočeni sa negativnim mislima povezanima s napadom panike - pokušajte omesti um i preusmjerite misli. Nastojte misliti o nečem ugodnijem ili o pozitivnim aspektima vašeg života: voljenim osobama, kućnim ljubimcima, omiljenom hobiju. Korisno je razmišljati o nečemu što vas usrećuje ili si predočiti kakvu umirujuću misaonu sliku. Uspjeh možete postići i uz pomoć nekog smješnog vica ili podsjećanjem na lijepe i ugodne trenutke sa svojim najbližima, prijateljima, poslovnim suradnicima. Potvrdite takve misaone akcije pozitivnim izjavama: na primjer, "Ja sam u redu", "Ja sam sigurna/siguran", "To će proći", "Svakog se trenutka osjećam sve bolje i bolje".

Jedan od najefikasnijih načina za suočavanje s panikom i početak upravljanja napadima panike svakako je suočavanje sa svojim strahovima. Ako se napadi javljaju u određenim situacijama kao što su gužve i /ili zatvoreni prostori - NEMOJTE IZBJEGAVATI TAKVE SITUACIJE! Izloženost takvim situacijama pomoći će vam da malo po malo nadvladate paniku i uspostavite kontrolu nad njom.

Ako su napadi panike nepredvidljivi, svejedno ćete se morati suočiti s njima u trenucima kada vas preplavi panika. Zapamtite: Vi možete biti svjesni tijekom svakog napada panike, čak i kada je riječ o neočekivanom i iznenadnom napadu. To će vam pomoći da se nosite sa svojim simptomima. Podsjetite sami sebe da vladate situacijom.

Ukoliko su vaše panike česte, nepredvidljive i vrlo jakog intenziteta - moguće je da će vam biti preporučeni lijekovi kojima je cilj pomoći vam uspostaviti kontrolu nad napadajima panike. Ti lijekovi, poznati kao benzodiazepini, mogu brzo osigurati olakšanje simptoma panike. Ukoliko se napadi javljaju u određenim situacijama (let avionom), mogu se uzeti neposredno prije situacije koja izaziva napadaj (prije ulaska u avion). Benzodiazepini se obično propisuju tijekom početne faze liječenja kao kratkoročni lijek za napadaj panike, i efikasni su kod napadaja koji se javljaju u određenim situacijama.

Antidepresivi su najčešća propisana vrsta lijekova koji se koriste za dugoročnu prevenciju napada panike. Uzimaju se svakodnevno kako bi se oslobodili cjelokupnog osjećaja tjeskobe. Ne djeluju tako brzo kao benzodiazepini, i njihovo djelovanje biti će efikasnije nakon određenog vremenskog razdoblja tijekom kojeg uzimate lijek (obično tjedan do dva). Tada su snaga i trajanje napada panike umnogome oslabljeni.

Ako patite od napadaja panike, uvijek je dobro konzultirati se sa liječnikom. Iako - nije uvijek najsretniji izbor prepustiti lijekovima suočavanje sa napadajima panike. Pokušajte najprije primijeniti neku od ovih tehnika (opuštanje, kontrola disanja, pozitivne misli i misaone slike). Imajte na umu činjenicu kako ove tehnike neće djelovati na svakoga, ali ništa vas ne košta pokušati. Čak i ako napadaj panike ne uspijete zaustaviti, uz pomoć tih tehnika oslabiti ćete ga i uspostaviti kakvu-takvu kontrolu nad njim. Uz strpljenje, upornost i ustrajnost - napadima panike može se upravljati.

TIJEKOM VREMENA NAUČITI ĆETE PREPOZNATI POČETNE SIMPTOME NAPADA I USPOSTAVITI KONTROLU NAD NJIM - ODNOSNO, OVLADATI NJIME. VI STE, SASVIM SAM SIGURNA, PUNO HRABRIJI NEGO ŠTO MISLITE!

                      

Ups...

Ups... did you know that? Did you? Well, maybe you did - I wasn't. So, this is America too... 

Dakle, dragi moji! Je li vam to bilo poznato? Znali ste nešto o tome? Ja nisam... Nisam, doduše, ni puno mućkala glavom o tim stvarima - ali...Tko je ono rekao da neznanje nema opravdanja? Nas to, naravno, ne dira previše. Mi smo ipak Hrvati. Imamo i svoje autohtone hrvatske proizvode, kao na primjer Mariju, Kraljicu Hrvata - koja se rodila u Palestini, jer tada još nije postojao Izrael. Koja je bila židovske vjere - jer tada još nije postojalo kršćanstvo, a ni naše se pleme nije spustilo niz padine Karpata. Ili je samo bila u velikoj zabludi, unatoč svojim vizionarskim sposobnostima. Priznavali mi to ili ne - teško je opstati kao vizionar, praznog džepa i još praznijeg trbuha, u sredini u kojoj vizionarstvo nije cijenjena privredna grana. A to svakako nije bila. U Palestini. Ups, oprostite, nekadašnjoj Palestini, današnjem Izraelu, u kom Palestinci traže nešto... Bog bi ga znao što... Zemlju, teritorij, državu... ni sami ne znaju što, jer ne shvaćaju da su u stvari Izraelci... I to ne bilo kakvi Izraelci, nego Izraelci koji su se, kroz stoljeća, polako genetski mijenjali, mutirali i postali... što ne žele biti, Palestinci. Ne shvaćaju ni da je njihova nekad-država također mutirala i udala se - ženskog je roda, zar ne? A obzirom se udala, red je da prihvati i muževljevo prezime. I upisuje se, potpisuje... zapisuje... kao Izrael. Vi možete reći kako Palestina sasvim sigurno nije imala homoseksualnih sklonosti, aludirajući na činjenicu kako je i povijesno mlađahna Amerika ženskog roda. Ali to baš i ne odgovara pravoj istini. Riječ je o tome kako u općoj zbrci koja je nastala nakon slavlja 1945 - nitko nije znao koga hvata, za što ga hvata, ni zašto ga uopće hvata. Tako, budući se pouzdano nije moglo točno utvrditi očinstvo jer DNA analiza još nije bila dovoljno stasita da bi bila mjerodavna - odgovornost za zabludu, ups, blud nad Palestinom, preuzeo je galantno Svijet. A imenica "svijet" ipak pripada muškom rodu... Što god bila istina - Izrael je Izrael, a najveća palestinka svih vremena  jest i ostaje hrvatska Kraljica Majka. 

*****

Ah, da... Za sve te naše specijalne ljude, koje volimo... želimo im sve najbolje... - a tako ih puno puta nismo u stanju razumijeti ni onako, ni onoliko koliko bi to oni željeli/trebali. Za sve naše male i velike patuljčice, patuljke... žene i muževe...  mame i tate... braću i sestre... rodbinu i prijatelje... Volimo vas! Unatoč tome što katkad ne znamo ili ne možemo ispuniti sva vaša očekivanja. Mi smo i dalje tu, za vas... zbog vas... i s vama... Baš kao i vi s nama!

Cooking around the world - kuhanje širom svijeta

I nešto što bi moglo biti zabavno. Voljeli kuhanje ili ne, po svoj vas prilici može zabavljati eksperimentiranje. Čak i pod uvjetom da su vaši eksperimentalni "pokusi vezani za štednjak, tavice, posudice svih vrsta i veličina. Brrrr... mogli biste komentirati - dosta mi je kuhanja, štednjaka, tavica, padela i posudica, dosta mi je svakodnevnog pranja posuđa, dosta mi je uloge domaćice, puna mi je kapa vječnih "gladuša" kojima sam okružena. Čim pomislim na kuhinju - osjećam kako me oblija hladan znoj, tlak mi se laganini penje i penje - čini se, mogao bi probiti plafon, samo kada bi mi glava bila šuplja, ili bar imala kakav, dimnjak, ispušni ventil... što god...

I ja vam vjerujem. I meni se dešavalo. No bila bi uistinu šteta ne probati nešto novog. Imate nekoliko mudrih mogućnosti za svoje voljene "gladuše". 

1. Možete ih zaposliti kao svoje pomoćnike, a posjedujete li onu tako tipičnu žensku sposobnost "smekšivanja" muških srdaca - nije nemoguće kako bi se i sami mogli ponuditi za mjesto glavnog eksperimentatora (iliti kuhanja). No, u tom slučaju budite oprezni i ne donosite brze i nepromišljene odluke. Muškarci znaju biti izvrsni eksperimentatori u kuhinji, ali pri tom, proporcionalno njihovoj vještini eksperimentiranja - morate biti spremni i na njihov gotovo nevjerojatan talenat za prljanje svega što dotaknu (što, dakako, nije uvjet - na doticanje mislim). Dakle, oprez: što biste više voljeli raditi? Eksperimentirati ili pospremati za eksperimentatorom? I pri tom još i punih usta hvaliti rezultate eksperimenta, ma kakvi oni bili?

2. Odraditi eksperiment ubacivši tu i tamo i koju svoju ideju (primjerice: duplu dozu chilija)?

3. Jednostavno sve uzeti kao zabavu i dobro se zabaviti, a poslije i kušati nešto novo, nešto što ste do sad mogli kušati samo u skupim restoranima. Čime bi vam kuhinja ostala besprijekorno čista - jednako kao i vaš novčanik (ne čini li vam se kako je on ionako vrlo mršav posljednjih godina, i još uvijek nastavlja sa dijetom, reklo bi se: sve rigoroznijom).

Što god odabrali, ja vam želim prijatnu zabavu, uspješno privođenje eksperimenta kraju i uživanje u vašem vlastiotom gastronomskom specijalitetu!

P.S: Keep temperature of your gas stove on low, and when you bake on tava, flip them before they get any brown spots. In Saudia Arabia make them with some eggs and milk, and they make them smaller. You can try this version too. It's verry healthy food - spcial in the winter.

Dakle, u prijevodu: smanjite temperaturu plina pri pečenju na minimum i ostavite tako. A kada ih pečete u tavi pritišćite ih, okrenite i izvadite prije no što postanu smeđe (zagore). U Saudijskoj Arabiji rade ih uz dodatak jaja i/ili mlijeka, i nešto su manje. Inače su vrlo zdrava hrana, osobito zimi. :)

A evo i malo nama "bliže" - talijanske kuhinje. Iz koje nam stiže ovaj vrlo ukusan Đenovski specijalitet. Svakako ga morate probati - vrlo ukusno jelo, s neograničenim mogućnostima eksperimentiranja. Savršeno za isprobavanje svih vaših inovativnih ideja. Slično pizzi - nije pizza. Probajte, ma što učinili, gotovo vam mogu zajamčiti da ćete ostati živi! :)

I na kraju, ali jednako vrijedno, ništa manje ukusno - i multifunkcionalno (obzirom na opasku o čiliju) - meksičko jelo. Ne baš tradicionalno. Prije bi se moglo svrstati u grupu hrane "prilagođene našem suvremenom, brzom načinu života), ali još uvijek s onom karakterističnom meksičkom komponentom (i laganog "prislanjanja" na teksašku gastronomiju). Dakle, evo i ukusne zadovoljštine za pripadnice ljepšeg spola (nikako ne i slabijeg). Ako se pitate zašto je ovaj prijedlog za kulinarsko eksperimentiranje zauzeo posljednju poziciju - odgovor je vrlo, vrlo jednostavan. Poznajete li kojeg velikog ili malog "dječarca" koji bi ovaj post imao volje i koncentracije čitati do zadnjeg retka? Točno... :)

Big - and others - blue stars... Do you like a stars?

Magic blue star

Blue stars necklase

On the sky - at the night
what you see?
Left - or right?
What you think?
What you feel?
Did you get impulse to steel,
one of these magic stars?

In the middle of the night

everywere where move your eye

you see life around a sky.

You see magic

You see poem

If you keep a look above...

And put one view inside you

 you should see a magic love...  

Ne zaboravite!

Nema ničeg čarobnijeg,

ničeg što vas može ispuniti

tolikim mirom...

tolikim ushitom...

tolikom radošću...

koliko to može jedan jedini pogled na zvjezdano nebo! U astrologiji se zvijezdama pripisuju ogromne moći. Već su se od pamtivjeka ljudi ravnali po njima u vrijeme donošenja važnih odluka. Položaj zvijezda određivao je sudbinu pojedinca - jednako koliko i sudbinu čitavih naroda. Zvijezde, uvijek jednako privlačne, i uvijek jednako ispunjene tajnovitošću - mogle su dati odgovor na sve. U njima su se tražili, i nalazili, odgovori na gotovo sva pitanja na koja nam ni danas, nakon nekoliko tisuća godina i ogromnog napretka u tehnologiji - nauka nije uspjela dati odgovore, niti će to ikada moći. Kako? Što je to u zvijezdama što ih čini tako primamljivima ljudskom rodu? Što jednog čovjeka privlači magičnom silom - i on, htio ne htio, stotinama puta tijekom života, uzdiže svoj pogled ka nebu?

Pitajući se svih tih tisućljeća:

Što je to u zvijezdama što ih čini toliko moćnima?

Je li to njihov sjaj?

Je li to njihovo treperenje?

Ili mogućnost da na njima ipak ima života - iako takvu mogućnost nitko, pa čak ni sveznajuća znanost ne može ni potvrditi, ali ni opovrgnuti...

Hajri Mate - B. Đoni Štulić i Azra

Romi... Cigani... Ili samo "oni"

"Oni tamo", za koje bi mnogi više voljeli da ih uopće i nema na ovom našem "bijelom" svijetu. Od kad je europski čovjek za sebe prisvojio privilegiju "višeg" humanog bića - narod kojeg pogrdno nazivaju ciganima, a koji zovemo Romima, grupiran je među narode "nižeg reda (vrste)" i upravo se tako prema pripadnicima tog naroda i odnosi. U doba propagiranja razvoja svijesti, svjesnosti, humanosti - taj je narod još uvijek ostao na samim marginama društva i apsolutno ništa se ne pokušava promijeniti. Naprotiv. U nekim državama donose se prijedlozi o čipiranju Roma pod izgovorom o neophodnosti praćenja njihovog kretanja, ili potrebe za praćenjem rasta u natalitetu - kao da je riječ o životinjama. I to ne bilo kakvim životinjama, već o štetočinama s kojima ljudi moraju izići na kraj. 

  Europski čovjek  svrstao je sebe  na razinu super-bića, čime kotira na samom vrhu ljestvice vrednovanja naroda i narodnosti. Činjenica kako se ljudsko biće ne može i ne smije vrednovati poput predmeta, očito ni najmanje ne zaokuplja  potomke nekadašnjih robovlasnika,  plemstva i  inih pojedinaca i društava.

     Hitler je činio zločine. Ne samo protiv ljudi, već i čovječnosti uopće. No, premda ga to ni u kom slučaju ne opravdava - Hitler je zločine činio na osnovu vizije koju je imao. Pa iako je riječ o bolesnoj viziji - vizija ostaje vizija. Shodno tome - kao što duševno bolesnoj osobi možemo zločin ili kakvo drugo nedjelo pripisati njenom poremećenom duševnom stanju, i Hitlera možemo uvrstiti u grupu psihički poremećenih ljudi s teškim odstupanjima od psihološki zdrave osobe. 

      No, što učiniti sa osobama za koje smo spremni ustvrditi kako su psihički tj. duševno zdrave, koje imaju malu, srednju ili čak visoku funkciju u društvu, koje nazivamo socijaliziranima, a koje i dalje, svakodnevno degradiraju jedan narod u korist drugog/drugih  - i u tom degradiranju idu toliko daleko da im na um padaju i tako čudovišne ideje poput čipiranja?

     Biti Rom - danas, kao i nekad, znači biti lopov, varalica, djecokradica, onaj koji od rođenja do smrti ne čini ništa drugo do nanošenja zla i opće štete društvu u cjelini. Biti Rom nadalje znači otrpjeti napade neonacista, nacionalista i ostalih sekti koje se "bore" za "čišći" svijet, kupiti zube po podu, raditi u "sramotnim" poduzećima "sramotne" poslove koje nitko drugi ne želi raditi - i pri tom biti zahvalan što si uopće ostavljen na životu. 

Rijeka! Fiume! Grad mog srca!

     I  evo nas na samom  "kraju"  Novembra mjeseca, a u Rijeci toplo,  ugodno  - reklo bi se ,  u očekivanju  proljeća , a ne tik  pred  zimu.  I  blagdane.  One  koji nas posebno raduju. Možda najviše raduju trgovce, bar ova posljednja dva desetljeća, no tko još brine o tome? Davno smo naučili prestati brinuti o tako trivijalnim sitnicama kao što su dugovi, krediti, opća besparica i sveobuhvatno gladovanje. Mi smo Hrvati - što u prijevodu znači kako smo svi manje, ili više,  junaci Pavlove ulice.  A junaci Pavlove ulice ne brinu o sitnicama. Nisu zainteresirani za dubokoumne debate maloumnih štrumfova o broju nezaposlenih i njegovom drastičnom smanjivanju.

      Kao prvo: nezaposlenost nije briga junaka. Junaci brinu o junaštvu. A toga ima na izvoz ovdje na našim prostorima. Katkad mislim kako bi to mogla dugoročno biti najunosnija izvozna grana. S višestrukom dobiti. Mi bi imali manje junaka na platnoj listi, Štrumfeta bi manje lopatarila uzduž i popreko, a EU bi napokon prestala egzistirati u sjeni Velikog Brata tamo preko bare. Nisu junaci mačji kašalj! Posebice ne oni etiketirani Sindromom.   Premda i oni imaju svoje - što bi narod rekao. Ili bar onaj manje junački dio naroda, koji je ostao bez Sindroma, bez posla i , vjerovali ili ne - bez blagdana. 

      Kao drugo: U vrijeme blagdana junaci Pavlove ulice imaju puno posla, previše da bi postavljali predstavu grčke mitologije na javnu scenu i zabavljali se analizom Sizifova karaktera. Zašto gubiti dragocjeno vrijeme na Sizifa i ostale zastarjele likove, uz toliko novih, super-modernih junaka, koji ne samo da nisu out of time, nego su i naše gore listovi. Mada, priznati ćete, ovi naši, i oni grčki listovi - ne pokazuju neku značajniju razliku...

      Oni koji ne spadaju u kategoriju junaka, tek imaju pokazati svoje junaštvo. Mi u Hrvatskoj za to imamo sistem koji izvrsno funkcionira. KONTEJNERE! Tamo negdje oko pet popodne, pa sve do mrkle noći - traje rat u kojem lijepi naš, širom lijepe naše, vodi bitke oko, kraj, pa čak i U kontejnerima. Pobjednik, koji time postaje mali junačić, zadržava pravo na vlasništvo sadržaja u kontejneru. I može se reći kako tim pravom sebi omogućuje i izvjesno pravo na blagdanski radosni ugođaj. Više ugođaj nego radosni - ali mi smo zdavna shvatili kako se ne može imati baš sve. I postali nacija kojoj je skromnost najveća vrlina. 

       Hvala nebesima - u Rijeci ima dovoljno kontejnera da galantni okršaji za osvajanjem titule malog junaka još uvijek nisu prerasli u prave bitke, ili čak ratove. Iako se tu i tamo zgodi kakav razbijen nos ili plavo oko. 

       Kao što rekoh, u Rijeci - toplo za Novembar, ili ako vam se više sviđa: početak Decembra. Ugodno... Vrijeme idealno za šetnju... I izbore. Koji su već sasvim, sasvim blizu. Malo ćemo se poigrati i demokracije. Tek tako. Da nam ne bude dosadno. I da se podsjetimo na križarske pohode. Stavljati ćemo lijepe, male, pravilne križiće... Imamo više mogućnosti za iskazivanje naših talenata. Možemo birati loše, ili još gore. Strašno ili užasno. Jezivo ili grozno. Možemo dati glas mučnini, ali isto tako možemo birati mučninu s povraćanjem. Ili dodatkom glavobolje. A možemo i ne birati ništa - pa će nam za dva dana gospon Nikola priljepiti šamarčinu od koje se nećemo oporaviti sljedećih nekoliko godina. Sve je moguće, u ovom našem čarobnom svijetu, u ovoj našoj lijepoj Andersenovoj bajci... U igrama bez granica. Sve je moguće - osim razuma. Šinjor Razum pomaže Sizifu, tamo negdje pod zidinama Troje. Čim je lociraju, pokušati će ga nagovoriti da baci pogled i na ovaj dio Majčice Zemlje... Ako ga prethodno Štrumfeta ne zakopa duuubokoooo pod zemljom. Ipak je ona ta koja ima zadnju riječ. Na koncu konca - u njenoj je ruci lopata.

       I iako najveća jadranska luka više gotovo da i nema luku, i iako riječki ribari gotovo da i ne pamte zvuk svojih ribarskih brodica, i iako riječki radnici nemaju tvornica jer su već poodavno postale trgovački centri... IPAK RIJEKA OSTAJE NAJLJEPŠI GRAD NA SVIJETU!