Ma koliko nastojala, ne mogu vam dovoljno naglasiti vrijednost ove vježbe. Najiskrenije se nadam da ćete je pokušati izvesti u što većem broju, a na sve eventualne nedoumice i pitanja vezana za samu izvedbu vježbe rado ću objasniti i odgovoriti ukoliko me s njima upoznate (u komentaru, npr.). Vježbu možete izvesti na način da vizualizirate navedenu priču (zatvorenih očiju i ležeći), ili da ju izvodite mentalno potpuno svijesni. Također je možete izvesti pred spavanje, zamišljajući takvu situaciju i u tom slučaju bilo bi od velike važnosti navesti san koji je potom uslijedio. Mir i dobro!
VJEŽBA 2
Svi smo bili u prilici gledati neki
horor film. A onda glazba odjednom postane karakteristična za Strašno i
Jezivo, nakostriješimo se kao mačke (ili okrenemo glavu od ekrana), pa
svejedno krajičkom oka zapažamo kako glavni junak (što mu je to
trebalo?) prolazi kroz posve taman hodnik idući nekud, Bože pa on ide
dolje... nekud, u još mračnije mjesto... podilazi nas jeza i htjeli bi
mu doviknuti: "Ne ulazi tamo! Jesi li lud?! Vrati se gore! Heeeeej!"
No, sada pokušajmo nešto drugo. Pokušajmo zamisliti točno takvu situaciju, i vidjeti što bi mi učinili na njegovom mestu?
Otputujmo dakle i mi, kada je već Petak "taman", u svijet tame, svijet u kojem je vrlo tanka granična nit koja nas odvaja od stanja malih uzbuđenja i onog pravog, istinskog straha...
1. Nalazite se u staroj, napuštenoj zgradi u koju ljudska noga godinama nije krocila. Lutajući zgradom otkrivate stepenice koje vode u podrum. Dolazite do stepenica i polako počinjete silaziti, brojeći stepenice jednu po jednu... Jedan... dva...tri... Koliko ima stepenica do dna?
2. Prostorija ispod zemlje u kojoj ste se našli je potpuno tamna. Iznenada, iz te tame, čujtete kako netko ispušta neke zvukove. Da li to netko tiho jeca? Ili možda nerazumljivo mrmlja? Da li se obraća vama?
3. Kakva je vaša reakcija na te zvukove? Da li pokušavate naći tu osobu? Ili instinktivno bježite natrag uspinjući se uz stepenice? Koliko brzo se uspinjete natrag? Preskačete li pri tom stepenice ili i dalje stajete na svaku od njih? Ili ste se ukočili od straha i nepomično stojite?
4. Sada čujete nekoga da vas zove (bez obzira jeste li ostali dolje ili zov dopire do vas dok vi stojite na vrhu stepenica) i vidite obris osobe koja silazi niz stepenice (ako ste dolje)/ ili se uspinje k vama (ako ste na vrhu stepenica). Tko je ta osoba koja silazi niz stepenice/uspinje se k vama? Kakav vas osjećaj obuzima u tom trenutku?
Odgovarati možete kratko ili opširno. Sve je "dopušteno". Možete nadopuniti priču i u mislima odživjeti jednu pravu "vikend-avanturu". Pokušajte u svoj doživljaj priče unijeti što više emocija, da bi i rezultati bili što pouzdaniji. ♥
No, sada pokušajmo nešto drugo. Pokušajmo zamisliti točno takvu situaciju, i vidjeti što bi mi učinili na njegovom mestu?
Otputujmo dakle i mi, kada je već Petak "taman", u svijet tame, svijet u kojem je vrlo tanka granična nit koja nas odvaja od stanja malih uzbuđenja i onog pravog, istinskog straha...
1. Nalazite se u staroj, napuštenoj zgradi u koju ljudska noga godinama nije krocila. Lutajući zgradom otkrivate stepenice koje vode u podrum. Dolazite do stepenica i polako počinjete silaziti, brojeći stepenice jednu po jednu... Jedan... dva...tri... Koliko ima stepenica do dna?
2. Prostorija ispod zemlje u kojoj ste se našli je potpuno tamna. Iznenada, iz te tame, čujtete kako netko ispušta neke zvukove. Da li to netko tiho jeca? Ili možda nerazumljivo mrmlja? Da li se obraća vama?
3. Kakva je vaša reakcija na te zvukove? Da li pokušavate naći tu osobu? Ili instinktivno bježite natrag uspinjući se uz stepenice? Koliko brzo se uspinjete natrag? Preskačete li pri tom stepenice ili i dalje stajete na svaku od njih? Ili ste se ukočili od straha i nepomično stojite?
4. Sada čujete nekoga da vas zove (bez obzira jeste li ostali dolje ili zov dopire do vas dok vi stojite na vrhu stepenica) i vidite obris osobe koja silazi niz stepenice (ako ste dolje)/ ili se uspinje k vama (ako ste na vrhu stepenica). Tko je ta osoba koja silazi niz stepenice/uspinje se k vama? Kakav vas osjećaj obuzima u tom trenutku?
Odgovarati možete kratko ili opširno. Sve je "dopušteno". Možete nadopuniti priču i u mislima odživjeti jednu pravu "vikend-avanturu". Pokušajte u svoj doživljaj priče unijeti što više emocija, da bi i rezultati bili što pouzdaniji. ♥
RESENJE:
Najprije, što smo uopće radili?
Napustene zgrade i podzemne prostorije predstavljaju našu podsvjest i jasni su simboli naših neugodnih uspomena i starih mentalnih ožiljaka. koji u većoj ili manjoj mjeri uvjetuju naše reakcije u određenim situacijama, ali i način na koji se svakodnevno postavljamo prema životu, odnosima s drugim ljudima, kao i metoda za pronalaženje izlaza iz neugodnih i stresnih situacija. Naši odgovori otkrivaju nam kako se "borimo"/nosimo sa starim uspomenama iz proslosti, odnosno na koji način te uspomene obilježavaju našu sadašnjost.
Najprije, ukratko, riječ-dvije o onima koji NE BI silazili stubištem. Riječ je o osobama koje su prihvatile svoj život ovakvim kakav on jest, s jedne strane - ali su i previše uplašene/nesigurne/zabrinute u pogledu upoznavanja svoje vlastite podsvijesti, s druge strane ("Pusti lava dok spava"). Ukoliko bi ih snašla kakva veća trauma ili stres, vjerojatno bi pomoć potražili u medikamentima i drugim oblicima "liječenja" posljedica, ali bi pokazali izuzetno velike otpore u pogledu bilo kojeg psihoterapeutskog postupka, s naglaskom na analitički - iz straha da se o njima ne otkriju stvari i događaji kojih se stide ili boje. S priličnom sigurnošću možemo reći kako je riječ o osobama koje su i inače sklone rješavanju posljedica na način da zapostavljaju uzroke. To bi dugoročno moglo dovesti do uzastopnog ponavljanja nekih neugodnih ili ne željenih životnih situacija.
1. Broj stepenica kojima smo silazili do dna stepeništa ukazuje na to koliko na nas utječu ožiljci iz prošlosti. Oni koji su zamislili dugačko stepenište nose u sebi duboko urezane rane iz prošlosti i teško se nose s njima, pri čemu ulažu veliki napor, čime iscrpljuju svoje mentalne snage, što bi u određenim uvjetima moglo predstavljati prepreku za postizanje bržih, većih i viših životnih ciljeva.
2. Zvukovi koje smo čuli otkrivaju u kojoj smo meri bili izloženi bolnim iskustvima, kao i na koji način smo se izvukli iz tih bolnih iskustava. Oni koji su čuli plač, su oni koji su u tim teškim trenucima bili utješeni od okoline, te su uz njenu pomoć uspeli prebroditi stresne situacije. Oni koji su čuli nerazgovjetno mrmljanje najverovatnije su prolazili kroz teška vremena sami. Mrmljanje koje cujemo u tami je naša duboko zakopana bol. Možda je došlo vrijeme da odškrinemo vrata i dozvolimo da nas obasja sunce. Oni koji su čuli da im se neko obraća spadaju u osobe koje nose svoje ožiljke kao ordenje. Niče je rekao: "Ono sto nas ne ubije, čini nas samo jos snažnijima". Oni su, po svoj prilici, pristalice te filozofije.
3.Naša reakcija na zvukove u tami pokazuje kako reagiramo na bolne situacije iz prošlosti. Ako smo krenuli u potragu da otkrijemo odakle dolaze ti zvukovi, najverovatnije smo poduzetna osoba i u zivotu. Suočavajući se sa problemima, kad-tad ćemo sigurno naći rješenja. Oni koji su odmah potrčali uz stepenice, predstavljaju osobe koje su već poznate po tome da ignoriraju probleme očekujuci da će nestati sami od sebe. U slučaju da smo se ukočili na mjestu od straha, moguće je da imamo neriješenih problema iz svoje prošlosti koji nas muče i ne dozvoljavaju nam da napredujemo u životu.
4. Osoba koja se pojavljuje na stepenistu i poziva nas je ona osoba u koju smo se mogli i/ili ona u koju se sada možemo pouzdati i osloniti kada imamo neki problem (npr. ako je riječ o majci,onda smo se na majku mogli osloniti u prošlosti, no ako je riječ o supruzi/suprugu - onda su to osobe na koje se s punim povjerenjem možemo osloniti sada; ako je riječ o preminuloj osobi, uvjereni smo kako se ni na koga više ne možemo pouzdati i uglavnom probleme nastojimo riješiti/rješavati sami po sistemu: "Uzdaj se u se i u svoje kljuse").
Dakle, ovo bi bili "okvirni" rezultati. Koliko oni mogu biti dublji, širi i iscrpniji - govori naša vlastita "priča". Osjećaji koje smo osjećali prigodom spuštanja niz stepenište (tjeskoba, strah ili pak znatiželja i avanturistički duh), odnos svjetla i tame (svjetlo - zadovoljavajuća prošlost; tama - prošlost na koju se ne volimo prisjećati), je li prevladavalo svjetlo ili tama itd.; veličina, vidljivost, čuvstva, jačina zvukova i broj zvukova - sve su to dodatne smjernice u pogledu upoznavanja naše osobnosti, i ukoliko detaljnije "proanaliziramo" naš doživljaj - dobiti ćemo potpuniji opći "pregled" našeg podsvjesnog uma. Pri tom je vrlo bitno obratiti pažnju na boje, kao i na našu odjeću (nova/stara, moderna/klasična, zakrpana, čista/prljava, itd.)... ♥
Napustene zgrade i podzemne prostorije predstavljaju našu podsvjest i jasni su simboli naših neugodnih uspomena i starih mentalnih ožiljaka. koji u većoj ili manjoj mjeri uvjetuju naše reakcije u određenim situacijama, ali i način na koji se svakodnevno postavljamo prema životu, odnosima s drugim ljudima, kao i metoda za pronalaženje izlaza iz neugodnih i stresnih situacija. Naši odgovori otkrivaju nam kako se "borimo"/nosimo sa starim uspomenama iz proslosti, odnosno na koji način te uspomene obilježavaju našu sadašnjost.
Najprije, ukratko, riječ-dvije o onima koji NE BI silazili stubištem. Riječ je o osobama koje su prihvatile svoj život ovakvim kakav on jest, s jedne strane - ali su i previše uplašene/nesigurne/zabrinute u pogledu upoznavanja svoje vlastite podsvijesti, s druge strane ("Pusti lava dok spava"). Ukoliko bi ih snašla kakva veća trauma ili stres, vjerojatno bi pomoć potražili u medikamentima i drugim oblicima "liječenja" posljedica, ali bi pokazali izuzetno velike otpore u pogledu bilo kojeg psihoterapeutskog postupka, s naglaskom na analitički - iz straha da se o njima ne otkriju stvari i događaji kojih se stide ili boje. S priličnom sigurnošću možemo reći kako je riječ o osobama koje su i inače sklone rješavanju posljedica na način da zapostavljaju uzroke. To bi dugoročno moglo dovesti do uzastopnog ponavljanja nekih neugodnih ili ne željenih životnih situacija.
1. Broj stepenica kojima smo silazili do dna stepeništa ukazuje na to koliko na nas utječu ožiljci iz prošlosti. Oni koji su zamislili dugačko stepenište nose u sebi duboko urezane rane iz prošlosti i teško se nose s njima, pri čemu ulažu veliki napor, čime iscrpljuju svoje mentalne snage, što bi u određenim uvjetima moglo predstavljati prepreku za postizanje bržih, većih i viših životnih ciljeva.
2. Zvukovi koje smo čuli otkrivaju u kojoj smo meri bili izloženi bolnim iskustvima, kao i na koji način smo se izvukli iz tih bolnih iskustava. Oni koji su čuli plač, su oni koji su u tim teškim trenucima bili utješeni od okoline, te su uz njenu pomoć uspeli prebroditi stresne situacije. Oni koji su čuli nerazgovjetno mrmljanje najverovatnije su prolazili kroz teška vremena sami. Mrmljanje koje cujemo u tami je naša duboko zakopana bol. Možda je došlo vrijeme da odškrinemo vrata i dozvolimo da nas obasja sunce. Oni koji su čuli da im se neko obraća spadaju u osobe koje nose svoje ožiljke kao ordenje. Niče je rekao: "Ono sto nas ne ubije, čini nas samo jos snažnijima". Oni su, po svoj prilici, pristalice te filozofije.
3.Naša reakcija na zvukove u tami pokazuje kako reagiramo na bolne situacije iz prošlosti. Ako smo krenuli u potragu da otkrijemo odakle dolaze ti zvukovi, najverovatnije smo poduzetna osoba i u zivotu. Suočavajući se sa problemima, kad-tad ćemo sigurno naći rješenja. Oni koji su odmah potrčali uz stepenice, predstavljaju osobe koje su već poznate po tome da ignoriraju probleme očekujuci da će nestati sami od sebe. U slučaju da smo se ukočili na mjestu od straha, moguće je da imamo neriješenih problema iz svoje prošlosti koji nas muče i ne dozvoljavaju nam da napredujemo u životu.
4. Osoba koja se pojavljuje na stepenistu i poziva nas je ona osoba u koju smo se mogli i/ili ona u koju se sada možemo pouzdati i osloniti kada imamo neki problem (npr. ako je riječ o majci,onda smo se na majku mogli osloniti u prošlosti, no ako je riječ o supruzi/suprugu - onda su to osobe na koje se s punim povjerenjem možemo osloniti sada; ako je riječ o preminuloj osobi, uvjereni smo kako se ni na koga više ne možemo pouzdati i uglavnom probleme nastojimo riješiti/rješavati sami po sistemu: "Uzdaj se u se i u svoje kljuse").
Dakle, ovo bi bili "okvirni" rezultati. Koliko oni mogu biti dublji, širi i iscrpniji - govori naša vlastita "priča". Osjećaji koje smo osjećali prigodom spuštanja niz stepenište (tjeskoba, strah ili pak znatiželja i avanturistički duh), odnos svjetla i tame (svjetlo - zadovoljavajuća prošlost; tama - prošlost na koju se ne volimo prisjećati), je li prevladavalo svjetlo ili tama itd.; veličina, vidljivost, čuvstva, jačina zvukova i broj zvukova - sve su to dodatne smjernice u pogledu upoznavanja naše osobnosti, i ukoliko detaljnije "proanaliziramo" naš doživljaj - dobiti ćemo potpuniji opći "pregled" našeg podsvjesnog uma. Pri tom je vrlo bitno obratiti pažnju na boje, kao i na našu odjeću (nova/stara, moderna/klasična, zakrpana, čista/prljava, itd.)... ♥
Vježba 1
Svi mi znamo koliko je intuicija moćna i samo o nama ovisi hoćemo li je koristiti kao izvrsno sredstvo za put u lagodniji i sretniji život, ili ćemo je, ne shvaćajući njenu najbitniju funkciju - i dalje nastaviti zanemarivati i živjeti ne svijesni moći koje nam ona pruža. Intuicija je ono što nam je urođeno prirodno, ono što tako svojstveno svakom živom biću, a što smo često u prilici gledati kod svih životinjskih vrsta. Intuicija zna i tada kada svaka naša umna aktivnost ne daje rezultate. Zašto odbacivati nešto tako moćno, nešto što nam je uvijek na raspolaganju, i što nam može činiti samo dobro - zato što smo odgojeni u duhu opipljive stvarnosti u kojoj nema mjesta ni za što osim za pet čula? Znanost je nedvosmisleno dokazala - postoji i šesto čulo! Upravo je ono "završna točka" kreacije. Nakon njega - ili točnije, spoznajom kako uvrštanjem šestog čula u svoju svakodnevnicu uistinu i počinjemo život kakav bismo i trebali živjeti, ispunjeni radošću i ljepotom našeg vlastitog stvaranja - dakle, tek nakon prihvaćanja i uvođenja šestog čula, intuicije - mi doista završavamo sa našim osobnim scaranjem Zemlje, postajemo potpuni ljudi.
Kako razviti intuiciju?
Najbrže i najjednostavnije intuiciju razvijamo uz pomoć vježbi koje će nam povećati sposobnost imaginacije, i kojima ćemo ovladati kreativnošću. Budući da kreativnost podrazumijeva i izvjesno znanje o simbolici - pozabaviti ćemo se, dakako, i simbolima kao i njihovim značenjem. Premda ne bismo trebali smetnuti s uma kako simbolizam nije nešto što se može uopćeno shvaćati i kako je svima nama, kao individualnim bićima, najveći dio simbola omogućeno razumijeti na naš osobni način - koji će nepogrešivo ukazati i na naše vlastite probleme, teškoće u kojima se trenutno nalazimo, neprilike sa kojima se suočavamo, te načinima na koje ćemo ih sve najlakše prevazići. Jasno, postoje i izvjesni opći simboli poput kruga, križa i sl., koje nazivamo Arhetipovima (što znači da su se prenosili s jednakim ili bitno sličnim značenjem kroz stoljeća i tisućljeća, što im je dalo univerzalni smisao te su postali dio nesvijesnog kolektivnog uma, a iz kojeg naša osobna podsvijest može u neograničenim količinama crpiti savjete, znanja i mudrosti prethodnih civilizacija).
Otkud početi?
Zašto ne odande otkud uvijek počinjemo? Od početka. Što je početak? Kako ga odrediti? Početak je spoznaja o tome kao ne postoji početak u našem smislu značenja. Početak ničim općim nije određen - i zato ga nitko nikome ne može odrediti. Nekome početak može biti započinjanje novog posla, drugome ulazak u brak, trećemu useljenje u novu kuću ili preseljenje u drugi grad. No, ako ne znamo odakle početi, jer smo se odjednom dosjetili kako je u našim životima bilo puno "početaka" i kako su svi oni uveliko dali doprinos stanju u kojem se nalazimo - onda je to točka odakle trebamo krenuti na naše putovanje ka razvijanju intuicije.
IDEMO SE POIGRATI USPOMENAMA! Uzmite
olovku i papir/papire - i lijepo se i udobno smjestite. Znamo kako nije najmudrije vježbati bilo što neposredno nakon jela, ali niti ukoliko smo gladni. Stoga bi mali savjet bio, napravite ovu vježbu sat-dva nakon jela, odmoreni i u prijatnoj atmosferi. Nastojte da vam bude što ugodnije, obucite laganu odjeću i zauzmite takav položaj sjedenja koji vas opušta. Zatim, bez puno
razmišljanja opišite tri do četiri prvih uspomena kojih se sjetite. Pri tom
uopće nije bitno jesu li to ugodne (lijepo bi bilo kad bi bile) ili
neugodne (vjerujte mi, ovo nije toliko lijepo, ali ima pozitivne učinke)
uspomene. Pišite sve čega se sjetite, i sve što vam padne na um. Čak
nije bitno ni da li je to što vam je tog trenutka palo na pamet u bilo kakvoj vezi
sa vašom uspomenom. Jednostavno pišite sve što vam "dođe". Ako vas
tijekom pisanja zasvrbi nos - zapišite i to i počešite nos. Ako
"registrirate" bilo kakav zvuk - zapišite i to, kao i osjećaj koji je
zvuk koji ste upravo čuli u vama izazvao. A onda nastavite sa uspomenom. Pri tom se ni najmanje nemojte zamarati razmišljanjima o tome jesu li svi dijelovi vašeg sijećanja zaista stvarni ili točni, ili vam se neki samo čine doživljenima, a za neke biste čak mogli utvrditi kako su toliko nejasni da niste sigurni jeste li ih izmislili da biste njima nadomjestili "rupu" u stvarnim zbivanjima. To nije bitno! Bitno je samo da zapišete
sve što vam padne na um, i sve čega se sjetite. Nije teško... sve što
moramo učiniti je uzeti olovku i papir...
I - ŠTO NAKON TOGA?
Pa, za početak biste mogli čestitati samima sebi. Učinili ste izvrsnu stvar! Potom pročitajte sve što ste napisali o svojim uspomenama. Što vi mislite: zašto su vam na um pale baš te uspomene? Možete li među njima naći nešto zajedničko? Bilo što, koliko se god činilo sitnim i beznačajnim? Na što bi ta zajednička "karika" mogla ukazivati? Možete li vi sami nešto učiniti glede toga, i ako su nužne kakve promjene - jeste li spremni poduzeti ih? Kakve bi to promjene trebale biti? Koja boja se "provlači" kroz vaše uspomene? Primjerice, ako su dvije od tri uspomene vezane za vaš boravak u prirodi, ili kakav izlet - boja bi mogla biti zelena, ali i plava... Što je vama karakteristično u pogledu tih boja? Zajednička točka mogla bi biti i putovanje (čak i ako živite izvan grada, a vaše su uspomene vezane za vaš boravak izvan kuće, onda i to "izvan" sasvim sigurno nešto znači, zar ne?), promislite što za vas predstavlja putovanje. Nađite tu zajedničku točku vaših uspomena i pokušajte spoznati što vam to govori vaša intuicija i zašto?
Potom pogledajte jednu po jednu uspomenu. Možete razmišljati, ali razmišljanje je vrlo nestabilan proces i često ga jako brzo zaboravimo - posebice kada je riječ o nečem što bismo i ovako željeli zaboraviti. Mudrije bi bilo zapisivati asocijacije (misli i značenja do kojih ćete doći ovom vježbom), ali ako vam se više ne da zapisivati i već sama pomisao kako biste trebali ponovo u ruke uzeti olovku izaziva u vama otpor - zašto ne biste pokušali "razgovarati" o tome? Možete pričati "sa sobom" iznoseći na glas svoje misli (naravno, ako ste sami u kući, u protivnom biste imali nekoliko parova Začuđenih usmjerenih u vašem pravcu, a gotovo bi sigurno i koji kažiprst dubio sljepoočnicu vaših ukućana); dakle, možete pričati sa sobom, a možete voditi i razgovor sa zamišljenim sugovornikom u kojeg imate apsolutno povjerenje (nebitno je pri tom je li to vaš anđeo čuvar, Isus Krist, sam Bog ili netko od velikih povijesnih mudraca, mislilaca ili vjerskih učitelja, bitno je da je to doista osoba u koju imate bezgranično povjerenje). Na koncu tog "razgovora" - ipak zabilježite do kakvog ste zaključka došli i kako se osjećate. Isto učinite i na kraju pisanja, ukoliko se ipak odlučite za pisanje. Time ste završili ovu vježbu i sada se možete i nagraditi. Prošetajte, dopustite si koju kaloriju viška, priuštite si mirisnu ili običnu kupku, učinite bilo što to vas veseli, u potpunosti svjesni činjenice kako upravo nagrađujete sebe! Zaslužili ste to i to je vaše pravo. Zašto bi drugi trebali da vas nagrađuju? Puno bolje to možete i vi sami. Napokon - vi jedini stvarno znate što želite, što volite i do čega vam je zaista stalo. Svi ostali to samo nagađaju, na temelju pretpostavki i naravno, polazeći od svojih vlastitih želja. Stoga nema ničeg čudnog u činjenici kako nas često dobronamjernost drugih razočara. Čudnije je očekivati kako će naši bližnji telepatski otkriti o nama ono što ni sami još nismo u stanju otkriti, zar ne?
Na kraju, ukoliko ste cijelu vježbu proveli s malo entuzijazma i želje da je provedete, te ukoliko ste iskreno pisali ono što vam je prvo palo na pamet i bilježili i ostale podražaje koji su se pojavljivali u okolini a koje ste svjesno "registrirali", te ukoliko ste zabilježili zaključak - onda ste i dobili odgovor na pitanje: Što sad odmah mogu učiniti da bih osjećao/la punu radost življenja?
Na kraju, ukoliko ste cijelu vježbu proveli s malo entuzijazma i želje da je provedete, te ukoliko ste iskreno pisali ono što vam je prvo palo na pamet i bilježili i ostale podražaje koji su se pojavljivali u okolini a koje ste svjesno "registrirali", te ukoliko ste zabilježili zaključak - onda ste i dobili odgovor na pitanje: Što sad odmah mogu učiniti da bih osjećao/la punu radost življenja?
Nema komentara:
Objavi komentar