Rijeka i njena povijest
Grad koji može poslužiti kao primjer preobrazbe malog feudalnog grada u moderan grad građanskog doba, koji je u samo pedeset godina izrastao iz srednjovjekovnog municipija u važno trgovačko središte i vodeću luku Ugarske i Hrvatske.
Do druge polovice osamnaestoga stoljeća Rijeka je bila provincijski gradić koji se ni po čemu bitnom nije razlikovao od ostalih primorskih gradića.
Rušenjem gradskih zidina i zatrpavanjem rovova (1780.) način života u Rijeci počeo se bitno mijenjati. Usporedno s tim promjenama počinju rasti i ambicije države (Ugarske), vezane za sam grad, ali i luku, koji su u hrvatskim i sredozemnim razmjerima (pored Trsta, Odese i drugih važnih luka), jedan od najočitijih primjera naglog gospodarskog i društvenog razvoja. Taj je razvoj u velikoj mjeri povezan s pogodnim prometnim položajem i ubrzanim razvojem tehnologije.
Razvojni put modernizacije počeo je planovima za izgradnju velike nove luke pred gradom i planovima za izgradnju prometnica (modernizacija Karoline, izgradnja Lujzijane i prvi planovi za izgradnju željeznice). Taj je tijek rane modernizacije završio 1830.-ih, pojavom parnih strojeva (tvornica papira Smith & Meynier 1833.) i parobroda (1837.).
Paralelno s izgradnjom prometne infrastrukture i tehnološkim razvojem, počinju se osnivati i neke od bitnih gospodarskih i društvenih institucija građanskog doba. U to su se doba počele razvijati prve "prave" tvornice i poduzeća, osnivaju se tiskare, javne knjižnice, razvija se moderni kazališni život, te se postavljaju temelji općeg obrazovanja i osnivaju prve stručne - trgovačke i pomorske škole.
Na primjeru tvornice torpeda i njene povijestim može se prikazati početak industrijalizacije Rijeke, od 1850.ih nadalje. I to počevši od prve ideje o „čuvaru obale“ kapetana Giovannija Luppisa, te kroz razvoj „pravog“ torpeda od početne zamisli do posljednjih godina riječke proizvodnje 1960.-ih. Riječki torpedo prvi je proizvedeni torpedo na svijetu.
Uspjehe tvornice "Torpedo" jednako uspješno slijedi i Tvornice papira Rijeka, još od osnivanja 1821. godine, pa sve do 2005. godine, kada je otišla u stečaj. Tijekom 180 godina neprekidne proizvodnje Tvornica papira Rijeka bila je "tihi" svjedok i aktivni sudionik nastajanja i razvoja Rijeke. Za samo nekoliko godina od manufakture prešlo se na industrijski način proizvodnje. Prvi parni stroj u Hrvatskoj i na Balkanu počeo je s radom u Tvornici papira Rijeka.
Proizvodila je kvalitetan papir koji je osvajao najviša odličja na najvećim smotrama u svijetu. Prodavao se na svim kontinentima u više od pedeset zemalja u svijetu. Po proizvodnji cigaretnog papira bila je na drugom mjestu u Europi.
Tvornica je othranila mnoge generacije radnika s područja Grobnika i Trsata, koji su joj zajedno sa svojim obiteljima bili privrženi. U tvornici su radili otac, sin, unuk i tako iz generacije u generaciju. Dugi niz godina prije Drugog svjetskog rata tvornica je opskrbljivala grad Sušak električnom energijom iz svoje elektrane.
Još davne, 1858 g., sa sredstvima štednih uloga građana, osnovan je najstariji novčarski zavod u Rijeci: Gradska štedionica (Cassa comunale di risparmio). Prva banka u Rijeci: Riječka banka (Banca Fiumana) osnovana je kao dioničko društvo 1871. godine, a godinu dana kasnije i Pučka štedionica (Cassa popolare di risparmio). Dioničarstvo se ubraja u najstarije oblike gospodarskog djelovanja utemeljenog na dioničarskoj glavnici koja nastaje isključivo na temelju dionica.
Početkom 20 st. u Rijeci je počelo reklamno djelovanje i to publikacijom kataloga: Reklama u Rijeci. Nastalo je razradom početne zamisli da se prikaže svojevrstan fenomen riječko-sušačkog farmaceutskog laboratorija Alga, osnovanog pred prvi svjetski rat, a djelatnog do iza drugog svjetskog rata. Laboratorij Alga imao je izuzetan razvoj i ambiciozan izvozni program pa je zato osobito razvijao i reklamu svojih proizvoda - pa je uz novinske i litografske ilustracije u boji (revija Svijet) tiskao i vlastiti poučno reklamni časopis i brojne letke, prospekte na raznim jezicima i pismima (na latinici i ćirilici), a 1930.-ih i kalendare u čak milijun primjeraka!
U Rijeci je održana jedna od najranijih filmskih projekcija na tlu današnje Hrvatske, neke su Riječanke bile prave filmske zvijezde, a o Karolini Riječkoj snimljen je pravi filmski spektakl u boji s međunarodnim zvijezdama u glavnim ulogama. Još je jedan "filmski" kuriozitet vezan za Rijeku. U Rijeci je živio i najpoznatiji filmski Tarzan. Najstariji sačuvani riječki snimci potječu iz 1920-ih godina.
Jednako tako, Rijeka se može pohvaliti ranom i kvalitetnom filatelijom. Riječke su marke posebnost kojom se može pohvaliti malo gradova. Rijeka je bila posebna, izdvojena "državna tvorevina" koja je između 1918. i 1924. izdavala vlastite marke. Riječ je o brojnim, vrlo zanimljivim serijama i motivima koje su crtali najslavniji talijanski dizajneri svoga doba, poput Leopolda Metlicovicha.
Rijeka se, također, može pohvaliti i brojnim mostovima. Čak i ne toliko po samom broju mostova, koliko po čestim izgradnjama već postojećih. Mostovi na Rječini postoje već gotovo pet stoljeća. Premošćuju rijeku i spajaju obale koje su stoljećima bile razdvojene državnim ili pokrajinskim granicama. Mostovi na Rječini češće su se rušili i gradili nego na mnogim drugim rijekama. Katkad su imali i veću važnost, posebice zbog svoje funkcije, od puno većih, a moguće i ljepših mostova.
Teritorijalne promjene na Riječkom području počele su od Londonskog ugovora iz 1915. godine, preko Ugovora između Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i Italije (1920. i 1924.) i Ugovora o određivanju granica između Kraljevine Italije i Hrvatske (NDH/1941.), do Ugovora o miru između Jugoslavije i Italije (1947.), te završile Londonskim memorandumom 1954. i Osimskim sporazumima 1975. godine, kojima su konačno uređeni odnosi i potvrđene granice između Italije i Jugoslavije - a time i potvrđena pripadnost Rijeke, a s njom i Istre Hrvatskoj.
