Psihologija

Ja jesam - tko sam?

 

Kako gore – tako dolje... Kako siješ – tako ćeš i žnjeti... Što šalješ – to ćeš i primiti...Koliko smo puta to čuli? Pročitali? Sami izrekli? Takve i stotine sličnih izjava. A onda smo zatvorili knjigu ili časopis, završili razgovor sa sugovornikom, ili okončali meditaciju – i krenuli puni pozitivne enrgije, entuzijazma i optimizma u svakodnevnicu. I nakon vrlo kratkog vremena naš je entuzijazam splasnuo, pozitivna energija kao da nije bila ista, a optimizam – ma, uopće ga se i nismo sjetili. "Sada i Ovdje" izgubili su se negdje između obveza i situacija u kojima smo se našli. A tako je malo vremena proteklo od našeg "traženja sebe". Kako je to moguće? Je li uopće moguće? Sve je moguće...
Trebali bismo si postaviti pitanje: Zašto je moguće? Tada bi nam se i odgovor sam nametnuo. Ne samo da je takvo što moguće – nego jedino tako i može biti. Sve ostalo su naša vlastita snatrenja, ili u najbolju ruku sanjarenja, čak samozavaravanja. Čovjek se NE mijenja meditacijom. Čovjek se NE mijenja poznavanjem poslovica, čak i kada u potpunosti shvaća svu širinu njihova smisla. Čovjek se NE mijenja – sve dotle dok ISTINSKI ne prihvati činjenicu kako JE POSVE BESPREDMETNO prihvaćati neka učenja i pouke teoretski, logički ili mentalno. Sve dotle dok učenja i vježbe koje primjenjujemo s ciljem samorazvoja ne počnemo i primjenjivati u praksi – od njih nema ništa konkretnog. I uvijek ćemo se iznova spoticati o svakodnevnicu. Mijenjajući naše misli mi bismo trebali mijenjati i ustaljene obrasce ponašanja. Ukoliko se to ne događa, i mi nastavljamo živjeti jednako slijepo, zahtjevno i pasivno prema svemu sa čime se suočavamo; ako nas strah od naše vlastite egzistencije ili materijalnih teškoća sputava da pomognemo bilo kome; ako nam naši osjećaji onemogućavaju da u potpunosti prihvatimo druge ljude, ma kakvi oni bili, i kakav god život vodili; ako nismo u stanju s jednakom simpatijom prihvatiti nikoga tko je „iznad“ nas bilo po obrazovanju, bilo bo položaju; ako nemamo mjere, posebno kada je u pitanju kritičnost i želja za nadmetanjem na bilo kojem polju – obiteljskom, profesionalnom, ili kojem god drugom – nas naše vlastito poimanje sebe u tolikoj mjeri zasljepljuje da nismo u stanju vidjeti stablo ispred svog oka, usprkos tome, ili upravo zato, što nam je vid doslovce „upleten“ u trunčice drugih. Naše su misli, doduše, sve pozitivnije - ali ih ne prate iskreni i snažni osjećaji. Ukoliko ne smognemo snage da savladamo tu ogromnu, reklo bi se najveću prepreku – mi ne samo da nećemo stići nikud dalje na putu našeg vlastitog razvoja, nego teško da smo uopće krenuli tim putem, ma koliko sebe uvjeravali u suprotno. I ostati ćemo upravo ovakvi kakvi jesmo – cijelog svog života.

Neovisno o tome koliko je naše znanje, naš kapacitet inteligencije, naša talentiranost ili naše sklonosti – ukoliko zaista želimo krenuti putem unutrašnjeg razvoja, mi najprije moramo prestati gajiti naše vlastite iluzije o sebi. Prestati vjerovati ili zamišljati sliku o samima sebi, prestati razmišljati o sebi na način na koji smo to činili. Koliko god nam se ta slika činila stvarnom i koliko nam god bila privlačna. Da bismo znali tko smo – moramo se i vidjeti onakvima kakvi jesmo. Otkriti one stvari o samima sebi koje nikada prije nismo vidjeli, a potom ih s jednakom ljubalju i mirom prihvatiti, baš onako kao što prihvaćamo sve te stvorene slike o sebi koje gode našem egu. Naše razumijevanje nas samih, koje je podnožje s kojeg ćemo krenuti na mučan, težak i veoma samoodricajući uspon ka višoj svjesnosti – nikada neće biti postignuto, ukoliko prethodno ne vidimo sebe onakvima kakvi stvarno jesmo. A da bi mogli vidjeti kakvi smo – moramo naučiti GLEDATI. ISPRAVNO GLEDANJE PRVA JE INICIJACIJA KA SAMOSPOZNAJI.

Kada prvi put uspijemo vidjeti sebe onakvima kakvi uistinu jesmo, mi ćemo sebe moći vidjeti i drugi put, treći... koliko god bude potrebno. I onda ćemo u jednom trenutku spoznati kako više nismo u stanju da NE VIDIMO. To je točka iz koje će se početi širiti naša iskrena želja da POSTANEMO i BUDEMO. Više nećemo biti hladni nego ćemo postati topli, više nećemo biti nezainteresirani nego ćemo postati susretljivi, više nećemo biti nestrpljivi nego ćemo postati blagi i puni razumijevanja, više nećemo biti ljubomorni – nego ćemo postati ispunjeni ljubavlju. I BITI ćemo u punom dodiru sa stvarnošću. Umjesto iluzije o tome što smo – BITI ćemo.