VIZUALIZACIJA - Polazna točka za kreativnost

VIZUALIZACIJA!
Kad spomenem vizualizaciju često naiđem na nekoliko interpretacija tog pojma. Ne bih se usudila kako je ijedna neispravna, ali ne bih mogla tvrditi niti da je neka točnija od druge, ili zaista točna. Što podrazumijevamo pod pojmom "vizualizacija"? Ili - što pod njim NE PODRAZUMIJEVAMO, za početak?
VIZUALIZACIJA NIJE NIKAKAV "HULA-BULA" ILI "TOJ,TOJ,TOJ" MAGIČAN POSTUPAK KOJIM SE BAVE LJUDI U DUGIM CRNIM ILI BIJELIM HALJAMA I SEBE NAZIVAJU DOBRIM (Bijelim) ILI MALO MANJE DOBRIM (Crnim) MAGIMA! VIZUALIZACIJA KAO TAKVA NEMA NIŠTA SA OKULTIZMOM, PREMDA JE OSNOVA UČENJA SVIH OKULTNIH (Hermetističkih) pravaca.
Kao što abecedu uče i oni koji će pisati ratne izjave ili objavljivati početak rata, oni koji će potpisivati genocide i nad ljudskim narodima i nad Zemljom i njenim resursima, oni koji će pod izlikom zaštite uzurpirati pravo na život i odluke drugih... dakle, kao što oni uče abecedu, abecedu uče i oni koji će tražiti zaustavljanje krvoprolića, oni koji će zahtijevati preispitivanje odluka koje uzurpiraju prava na slobodu naroda i pravo naših potomaka na korištenja prirodnih resursa ove planete, kao i oni koji će svojim izvješćima s mjesta događaja potaknuti mase na razmišljanje.
Nema ničeg lošeg u abecedi - kao što nema ničeg lošeg ni u čemu što je čovjek izumio, namjenivši svoja otkrića u prvom redu razvoju ljudi i poboljšanju njihove kvalitete života. Problem nastaje kada ta otkrića dospiju u "krive" ruke, i kda im TE "RUKE" MIJENJAJU SVRHU!
Jednako je i sa vizualizacijom. Vizualizacija bi, prosto rečeno, značila: stvaranje što plastičnijih slika u umu, te njihovo održavanje u umu čim dulje a sa jednakom preciznošću.

 ZAŠTO JE VAŽNO USVOJITI SPOSOBNOST VIZUALIZACIJE?
Već smo rekli kako ljudski um možemo podijeliti na tri dijela:
1. Ego
2. Superego
3. Id (apsolutno nesvijesni dio, nesposoban za bilo kakvo rasuđivanje, podjednako je "sretan" da nam uništi zdravlje, onemogući uspjeh ili nas spriječi u napretku na bilo kojem polju, kao i da nam usavrši zdravlje, dovede nas do uspjeha, omogući napredak). Sam po sebi je paradoksalan. Iako nema sposobnost rasuđivanja, ima nezamisliv broj čudesnih sposobnosti i visoku inteligenciju. Možemo ga usporediti sa kompjuterom. Kompjuter uopće ne brine o tome hoće li uz pomoć atomske energije određenim programom riješiti energetsku krizu ili izazvati nuklearni rat. Posjeduje dovoljno znanja i podataka da učini oboje, no nema SPOSOBNOST RAZLUČIVANJA što je dobro, a što nije. Učiniti će upravo ono za što je programiran.
Tako i naš nesvijesni um. RADI NON-STOP! 24 SATA NA DAN! I DOK SPAVAMO I DOK SMO BUDNI! I UVIJEK RADI ONO ZA ŠTO JE "PROGRAMIRAN" DA RADI! UKOLIKO GA PROGRAMIRAMO DA NAM UNIŠTI ZDRAVLJE - UČINITI ĆE TO, RADEĆI NA TOME BEZ PRESTANKA. SUPROTNO TOME - UKOLIKO GA "PROGRAMIRAMO" DA RADI NA TOME DA NAM POPRAVI ZDRAVLJE - NAPRAVITI ĆE TAKO, DJELUJUĆI U TOM SMJERU BEZ I JEDNE SEKUNDE ZASTOJA!
Istina je da nitko od nas SVIJESNO ne želi oboliti, osobito ne od karcinoma ili drugih teških bolesti, ali je jednako tako istina da mnogi od nas "programiraju" Nesvijesni um da danonoćno radi na tome!
Ukoliko osjećamo mržnju (prema sebi), ukoliko gajimo jake osjećaje krivnje (težnja ka samokažnjavanju), ukoliko osjećamo zavist, ljubomoru, bijes, osvetoljubivost... ukoliko se doživljavamo kao ŽRTVE (spleta okolnosti, sredine, vremena, obitelji) - mi smo na dobrom putu da si na vrat navučemo prilično ozbiljne bolesti, jer smo "programirali" naš nesvijestan um da poduzima sve što može (a može, vjerujte mi, više no što možete i zamisliti) - da bi nas uništio!
Sad dolazimo do bitnog pitanja. KAKO mi programiramo naš nesvijestan um? I, ako smo ga "pogrešno" programirali - KAKO ćemo to ispraviti?

 OSNOVNI ZADATAK NAŠEG NESVIJESNOG UMA JE DA ZAPAMTI I ARHIVIRA SVAKU INFORMACIJU KOJA DO NAS STIŽE! Zato je on nevjerojatno bogato "skladište" svih naših misli, osjećaja, slika, želja, navika i reakcija na bilo koji podražaj koji smo doživjeli od trenutka rođenja do danas.
Možda će se činiti grubo, ali svi smo mi "programirani" na nesvijesnom nivou - počevši od naših roditelja, članova šire obitelji, "teta" u vrtićima, nastavnicima i profesorima u školama, vjeroučiteljima, prijateljima, radne sredine, medija... Svi smo mi usvojili NJIHOVE upute i SLIJEDIMO NJIHOVE OBRASCE i ODREDNICE KAKO BISMO trebali živjeti.
U dobi kada smo bili mala djeca - svi smo mi bili ŽRTVE, jer se ni na koji način nismo mogli zaštititi od "programiranja" našeg vlastitog nesvijesnog. Vremenom smo te "programe" PRISVOJILI KAO NAŠE VLASTITE STAVOVE I MISLI - i u odnosu na njih se ponašamo i djelujemo u svakodnevnom životu! To i ne bi bilo tako loše, da su naši roditelji, odgajatelji, prijatelji i ostali sudionici u SVOM oblikovanju NAŠE OSOBNOSTI - bili dovoljno sistematični, činili to na pravi način i točno, vjerodostojno i usklađeno. No, iznad svega - da su to činili OSLOBOĐENI VLASTITIH TRAUMATIČNIH SJEĆANJA, NEGATIVNIH I BOLNIH DOGAĐAJA, LOŠIH OSJEĆAJA I PROMJENLJIVOG RASPOLOŽENJA. Tako nam se često moglo dogoditi da od BILO KOGA u našoj sredini čujemo: "Ti si glup/a!", "Bolje da te nema!", "Nikada ništa od tebe!", "Ponoviš li to još jednom - vidjeti ćeš svoga Boga!", "Kada te ja dohvatim - nećeš znati što te snašlo!", "Dođi ovamo magarče, majmune... ili sl.", "Pusti to, budalo!"... i tako u nedogled. Te su izjave (katkad popraćene psovkama i mlataranjem šakama) bile SNAŽNO EMOCIONALNO NABIJENE - što će reći kako su odašiljale VRLO JAK NEGATIVAN IMPULS u naše nesvijesno. A naše nesvijesno nije zapamtilo samo kritike i uvrijede, već je snažno reagiralo upravo na taj emotivni impuls. Što je više bilo takvih impulsa tijekom našeg odrastanja (ali i kasnije, u braku, pa čak i u poziciji roditeljstva) - to su naše rezonancije padale sve niže i niže - i mi smo k sebi privlačili s jedne strane negativno "izvana", s druge, radili na tome da što više upropastimo vlastite živote "iznutra".
A NAŠ NESVIJESNI UM SVE JE TO PAMTIO, I PAMTI I DALJE!
No, naš nesvijesni um DALEKO MANJE, U GOTOVO ZANEMARIVOJ MJERI pamti izgovorene riječi! Daleko više nesvijesni um pohranjuje PRATEĆE EMOCIJE I NJIMA ODGOVARAJUĆE SLIKE!
DA BISMO, DAKLE, "REPROGRAMIRALI" NAŠE NESVIJESNO - MI MORAMO "UBACITI" DRUGE, POZITIVNIJE SLIKE; DRUGE, POZITIVNIJE IZJAVE (pozitivne afirmacije); OSJEĆAJUĆI PRI TOM ŠTO JE MOGUĆE VIŠI STUPANJ POZITIVNIH EMOCIJA! UPRAVO SU EMOCIJE MENTALNA HRANA ZA NAŠ NESVIJESNI UM!
A MI TO ČINIMO VIZUALIZACIJOM!

"Ja sam" i "Ja nisam"

Pričali smo/pisali o vibraciji, organiziranom mišljenju, kreativnosti... Pisali smo i o Univerzumu, o Zakonu privlačenja i Zakonu Rezonancije (po sistemu: slično privlači slično). Pisali smo i o potrebi razvijanja kreativnosti kao osnove za naše putovanje u kvalitetnije "sutra". No, prije svega ostalog, pisali smo i naglašavali potrebu razumijevanja "Ja". Bez razumijevanja "Ja" - ništa od našeg putovanja. To bi bilo jednako kao kada biste pokušavali putovati automobilom od Rijeke do Zagreba - a da pri tom ne marite zbog toga što vaš automobil nema kotača. Jasno nam je kako unatoč činjenici da nam je motor u besprijekornom stanju, da smo rezervoar napunili gorivom do vrha, da smo provjerili ulje i vodu, razvodnu kapu i kablove, kupili antifriz i lance za snijeg - bez kotača nećemo mrdnuti s mjesta. Možemo se ljutiti i bijesniti. Možemo stati pored auta i mlatnuti nečim "pokvarenu kantu koja nas izdaje uvijek onda kad ne treba"; možemo žučno prijetiti kako ćemo jedan dan STVARNO politi "matalnog provokatora" koji nam sustavno "kida živce", benzinom i zapaliti ga, tek toliko da konačno shvati tko je "gazda"... Pa ipak, i dalje ćemo ostati stajati na parkiralištu u Rijeci, ne makavši se ni za pedalj.
Ukoliko ne shvatimo kako auto naprosto ne može s mjesta bez kotača - sav naš trud biti će uzaludan, a naše prijetnje i ljutnja mogu jedino nasmijati djecu, ili izmamiti otužan uzdah kakvog mudrog prolaznika koji nema povez preko očiju, i uspijeva vidjeti s koliko mi to uzaludnog rasipanja energije pokušavamo nešto što je protivno svim zakonima Univerzuma. Dakle, bez "Ja" - nema putovanja.

JA!
Samo vam se naizgled čini jednostavnim. Koliko smo puta izgovorili famozno "ja" tijekom naših života? U matematici nema broja koji bi to prikazao. Pa ipak - TKO je taj "Ja" - koji mi često poistovjećujemo sa "Ja jesam"? Znamo li uistinu odgovor na to pitanje?
U istočnjačkim Filozofijama i Religijama često možemo naići na upute razno-raznih Učitelja i Majstora o tome kako da bi stigli do tog famoznog, STVARNOG "Ja" - moramo sebi postavljati pitanje TKO SAM JA? Ili: ŠTO sam ja? Sigurna sam kako na istoku takva i slična pitanja vjerojatno mogu dovesti do izvjesnih rezultata, ali takav način razmišljanja (meditacije) zahtijevao bi od nas godine i godine truda, učenja i vježbi na koje "zapadni" čovjek nije tradicionalno navikao. Sjetimo se onog: Svi putevi vode u Rim. Nije isto krenemo li u Rim s južne zemljine polutke ili sjeverne. Krajolik kojim u Rim putuje Norvežanin, posve će se razlikovati od onog kojim će u Rim putovati Indijac. No, to nikako ne znači kako jednog dana, kada se zajedno nađu u Rimu - neće moći popiti kavu i razmijeniti svoja iskustva tijekom putovanja, te tako obogatiti jedno drugog. Bilo bi tragikomično zahtijevati od Indijca da najprije doputuje u Norvešku da bi potom krenuo za Rim skupa sa Norvežaninom, kao i obratno.
Svi smo mi tu gdje jesmo. I dobro je tako. To nas sve zajedno obogaćuje i širi nam horizonte. S poštivanjem ćemo pratiti putopisne bilješke Indijca, Južnoafrikanca, Amerikanca, Eskima, Skandinavca... bilježeći pri tom naša vlastita iskustva, započinjući naš put ka Rimu sa Balkana... Iz Hrvatske, Slovenije, BiH, Srbije, Turske... A to više nije samo dobro - to je savršeno! I upravo tako treba i biti! Nikako drugačije.

 Pa, budući se naši putevi zemljopisno razlikuju - razlikuju se i krajolici kojima ćemo prolaziti.
A razlikuje se i pitanje kojim ćemo zaviriti u našu vlastitu "vatikansku riznicu znanja i moći".
Prije no što navedemo vježbu kreativnosti, dopustite mi malu digresiju u obliku vježbe "uvoda". Svi mi znamo ponešto o pojmu dualnosti. Neki znaju više od drugih - ali to i nije od osobitog značaja. Dovoljno nam je da znamo kako postoji nešto što se zove dualnost, i kako to nešto određuje cijeli Univerzum. Ne postoji ništa u Univerzumu što nema svoje "naličje" - svoj drugi oblik manifestacije (dualnost/suprotnost). Dan ima nasuprot sebi - noć. Svjetlu je suprotnost - tama. Veselju je suprotnost - tuga. Zdravlju je suprotnost - bolest. I tako u nedogled...
1. Uzmite komad papira (ili nekoliko njih) i pokušajte u par minuta napisati što više moguće parova suprotnosti. Završite sa pojmom "Ja". Što ste napisali nasuprot tom pojmu?
Ostaviti ću vas sada na neko vrijeme da se pozabavite tom vježbicom - bila bih vam veoma zahvalna kada biste mi napisali svoj odgovor - suprotnost od "ja".
  Zapamtite, to što su ove vježbe vrlo jednostavne ne znači da nisu produktivne. Naprotiv, najveće su mudrosti upravo one najjednostavnije. Ne kaže se uzalud da često od šume ne vidimo drvo. Nemojte zanemariti jednostavnost! To je najveći propust koji možemo učiniti na našem putovanju ka svjetlu.

 Najprije, hvala vam svima koji ste obavili vježbu. Hvala vam i na vašim povratnim informacijama. Izvrsno ste to obavili, i možete se ponositi sobom! A sad idemo dalje.

TEMELJNI PAR SUPROTNOSTI U CIJELOM UNIVERZUMU, NA KOJI SE NADOVEZUJU SVE OSTALE SUPROTNOSTI JEST PAR: "JA" I NJEMU NASUPROT "NE-JA". SVE OSTALE SUPROTNOSTI NALAZE SE UNUTAR PARA "JA" I "NE-JA" (za lakše razumijevanje možemo taj "Ne-Ja" preformulirati u "nisam ja"). Dakle, sve kuda nam oko seže, sve što osjećamo, sve što mislimo i sve što činimo -činimo unutar temeljnog para dualnosti "Ja" i "Ne-Ja".
Zašto je to tako važno? Zato što u stvari taj par govori o tome kako smo BAŠ MI (množina "Ja"), koji se upravo SADA i OVDJE nalazimo u Fizičkom svijetu, dobili "zadatak" da sagledamo to naše postojanje u Fizičkom svijetu - a to je praktično NEMOGUĆE, ukoliko u naše opisivanje ne uvrstimo i nasuprotni dualitet "Ne-ja"! Zašto je nemoguće? Zato što je nemoguće objektivno opisati POSTOJANJE, ako je onaj koji gleda i opisuje u isto vrijeme i onaj KOJI POSTOJI. A NE MOŽEMO NI "MAKNUTI" ONOG KOJI POSTOJI ("Ja"), JER - TKO bi onda uopće opisivao to postojanje? Komplicirano? Nadam se da nije. Pokušajmo to sagledati na primjerima koji bi nam te tvrdnje mogli malo pobliže objasniti:
1. Moj prst jest moj prst - ali NIJE "Ja", kao što to nije ni moj prsten.
2. Moja ruka također je moja ruka - ali ni ona nije "Ja", kao što to nije ni rukavica na njoj.
3. Moja noga jest moja noga - ali ni ona nije "Ja" - baš kao ni cipela koju sam obula.
Nema razlike između tih pojmova. SVE što JA mogu percipirati IZVAN SEBE SAME - NISAM JA! Nego percepcije koje JA IMAM O SEBI! Neke od njih mogu poistovjetiti sa sobom - i to će mi dugoročno donijeti čitav niz briga, teškoća i strahova (od kojih je svakako najbolniji i najveći strah od umiranja), ali mi neće pomoći u "pronalaženju sebe". A da bih shvatila suštinsku razliku između onog što "Ja jesam" i onog što ja PERCIPIRAM da jesam - moram prethodno znati ŠTO JA NISAM!
Znam, "Veliki" sada bubnja u glavi i traži odustajanje. "Velikom" je više nego dosta. Čini se kako bi mu vrlo lako mogao "puknuti film" a onda ćemo STVARNO biti u prilici vidjeti i "Jesam" i "Nisam" - i dugoročno se ostaviti Rima i krenuti na malo manje zahtjevan put. Ali - jesmo li mi mačji kašalj? NISMO, naravno!

A pošto mi nismo "mačji kašalj" - idemo sad na sljedeću vježbu. Uzmite papire (ili blok, notes, bilježnicu). Na sredini papira okomito povucite ctru (razdijelite papir na dva dijela.
Lijevo napišite JA SAM: i u nizu navodite sve što mislite ili vjerujete da vi jeste.
Desno napišite JA NISAM: i u nizu navodite sve što mislite ili vjerujete da vi niste.
Jednostavno? Dakako da jest, ali ne toliko koliko se čini na prvi pogled. Ipak smo malo dublje zaronili i sada, iako nam još nije potrebna boca sa kisikom, možemo naići i na izvjesne prepreke. Dobro je voditi računa o nekoliko stvari:
1. SVE ono što MOŽEMO PERCIPIRATI IZVAN NAS SAMIH - NISMO MI!
2. Sve ono što ZNAMO da IMAMO - NISMO MI!
3. Sve ono što SE NALAZI UNUTAR NAS - već samim tim što se NALAZI - NISMO MI!
4. Sve što možete IMENOVATI - NISMO MI!
Za ovu vježbu možete uzeti vremena koliko god želite. Možete je raditi odjednom ili u više navrata. Možete je ponavljati koliko god puta želite ili imate volje. Možete sve poslati dovraga i ljutiti se - i to je odličan korak naprijed. Ne znači ništa loše. Zbunjujete Ego - a to znači da ste zaronili dublje no što bi vam on dao kada biste ga to pitali, ili zamolili.
Nemojte se uzrujavati ili opterećivati u slučaju da u nizu "Ja nisam" napravite cijelu kobasicu onog što niste, a da niz "Ja sam" ostane poluprazan ili sasvim prazan. Odlično vam ide. Točno onako kako i treba.
Ako želite, možete prije spavanja, u trenutku kad legnete u krevet, malo "mozgati" oko "Ja sam" - ne brinite za "Ja nisam". Ukoliko ste odradili vježbu, jako brzo će vam sjevnuti: aha, to će ipak biti "ja nisam" - samo od sebe.

 

 

ČOVJEK BEZ VOLJE - ISTO JE ŠTO I NOŽ BEZ OŠTRICE!

 

Volja! Lako je reći, zar ne? Lako je i odlučiti. Pa ipak, nešto je teže tu odluku provesti u praksi. Toliko nam se toga ispriječi. Čini se, kako upravo u onom trenutku kad čvrstom voljom nešto odlučimo - sve počne "djelovati" protivno toj našoj odluci, i stavljati našu volju na kušnju. Ako se uspijemo oduprijeti na samom početku - možda nekako i krene dalje. Ako su iskušenja brojnija i snažnija - malodušno se vraćamo korak natrag. Šutnemo odluku u neku neodređenu budućnost tipa: "jednom" ili "nije još vrijeme" i prihvaćamo našu vlastitu ustajalu žabokrečinu, dok je obilno zasipamo začinima malodušnosti, ogorčenja i prozivanja "zle sudbine". Oni čija je odluka bila "čvršća" - pa je stoga i odustajanje od nje bilo žučljivije - mogli bi opsovati koju ili dobiti izlijev bijesa. Oni drugi, čija je odluka bila "umjerenija" - mogli bi se poslužiti jednom izuzetno moćnom poslovicom, koja nam svima dopušta biti slabima, neodlučnima, popustljivima, čak kukavicama... Izvaditi će od nekud famozno "Bože daj mi snage da prihvatim ono što ne mogu promijeniti..." - i prepustiti se samosažaljenju i traženju/nalaženju dežurnih krivaca za to teško, ne prihvatljivo, ne izdrživo - ali i ne promjenljivo stanje.
Bog - kako to obično i biva, u tom pogledu neće učiniti ništa. Jer, kao što znamo, postoji i ona druga poslovica koje se često zaboravimo sjetiti: "Pomogni sam sebi pa će ti i Bog pomoći".
Pomogni sam sebi! ZAPAMTITE TO! KAKO ĆEMO POMOĆI SEBI DA BISMO UČVRSTILI VOLJU? KAKO SE UOPĆE RAZVIJA VOLJA? KAKO PROVESTI DONESENE ODLUKE U PRAKSI? I evo nas natrag, kako god okrenuli "novčić" vraćamo se na početak.
VIBRACIJA - da bismo "pozitivno vibrirali" moramo prethodno usvojiti sposobnost organiziranog mišljenja.
ORGANIZIRANO MIŠLJENJE - da bismo usvojili metodu organiziranog mišljenja moramo prethodno usvojiti sposobnost vizualizacije.
VIZUALIZACIJA - da bismo usvojili sposobnost vizualizacije moramo prethodno usvojiti sposobnost KREATIVNOG STVARANJA MISLI USMJERENIH NA TOČNO ODREĐEN CILJ.

 

I da ne ostanemo na pukom naklapanju (jer nam to nije ni od kakve koristi), pogledajmo malo općenito, i svatko za sebe, KAKO se to ponaša i djeluje KREATIVNA OSOBA? Kako možemo i u nama samima i kod drugih PREPOZNATI kreativnost?
1. Kreativna osoba je spremna preuzeti svaki, pa i najveći emocionalni i intelektualni rizik, što znači da je spremna i voljna upustiti se u nova iskustva.
2. Kreativna osoba je talentirana u nekom od područja općeg ljudskog djelovanja, i taj talenat nadograđuje i razvija upornošću i ustrajnošću, neovisno o tome o kojem je području riječ (čak i svakodnevni poslovi poput kuhanja, mogu biti umjetnost, ako ih naučimo takvima doživljavati).
3. Kreativna osoba misli svojom glavom, bilo da je riječ o stvarima, događajima, društvenim previranjima, iznenadnim promjenama ili ljudima.
4. Kreativna osoba nije konformist i često se buni, kritizira ili analizira vladajući i ostale društvene trendove.
5. Kreativna osoba voli se igrati i uživa cijelim svojim bićem u igri - neovisno o tome koliko ima godina. Privlači je istraživanje novih stvari, i ne odbacuje nove (ili nadopunjene) načine gledanja na svijet i život. Uz svoj posao, najčešće radi i puno drugih stvari iz čistog zadovoljstva.
6. Ima istančan smisao za humor, i često su joj i kritike obilježene ironijom ili imaju odmjerenu dozu humora.
7. Uvijek nađe način da se zabavi i nikada joj nije dosadno.
8. Kreativne osobe su vječiti sanjari i prilično mnogo vremena provode u maštanju.
9. Kreativne su osobe također vrlo fleksibilne. Za jedan problem nalaze nekoliko mogućih rješenja i potom ih filtriraju do određivanja onog pravog.
10. Kada se nečim bavi, kreativna osoba u to čime se bavi ulaže cijelo svoje biće. Ustrajna je i dosljednja. Jaka motivacija ne "dopušta" joj odustajanje. A da bi stizanje k cilju učinila čim lakšim - kreativna osoba na putu ka cilju ne "zaboravlja" ni trenutke za igru, ostavlja si vrijeme i prostor i za rasterećenje i zabavu, kao i za maštanja - kojima će nadopuniti "baterije" za sljedeću etapu.
Dakako, gotovo je nemoguće naći osobu kod koje se može naići na sve ove osobine. Velika većina kreativnih ljudi posjeduje ih nekoliko (u prosjeku od 3 do 5, eventualno i nagovještaj još koje). Što je veći broj navedenih osobina prisutan u karakteru (i ponašanju) neke osobe - to je stupanj njene kreativnosti veći.
Ako netko NE uspijeva kod sebe prepoznati te osobine - TO NE ZNAČI DA IH NEMA! Obično se te osobine tijekom odgoja potiskuju od strane roditelja, odgajatelja i/ili skrbnika - budući se vrlo često kreativna djeca brzopleto "etiketiraju" kao zločesta, nemirna, nedovoljno skoncentrirana itd. Jednako je i sa hiperaktivnom djecom.
Dakle - na nama je da se PODSJETIMO NA TE KARAKTERNE OSOBINE, I DA IH UZ POMOĆ ODREĐENIH VJEŽBI PONOVO OSVIJESTIMO, DA BI NAM POSTALE NAJMOĆNIJE SREDSTVO ZA USVAJANJE I PRAKTICIRANJE NAJPRIJE VIZUALIZACIJE - A POTOM I ORGANIZIRANOG MIŠLJENJA, KAO I KRETANJA JEDNIM POZITIVNIJIM I USPJEŠNIJIM ŽIVOTNIM PUTEM.