"Ja sam" i "Ja nisam"

Pričali smo/pisali o vibraciji, organiziranom mišljenju, kreativnosti... Pisali smo i o Univerzumu, o Zakonu privlačenja i Zakonu Rezonancije (po sistemu: slično privlači slično). Pisali smo i o potrebi razvijanja kreativnosti kao osnove za naše putovanje u kvalitetnije "sutra". No, prije svega ostalog, pisali smo i naglašavali potrebu razumijevanja "Ja". Bez razumijevanja "Ja" - ništa od našeg putovanja. To bi bilo jednako kao kada biste pokušavali putovati automobilom od Rijeke do Zagreba - a da pri tom ne marite zbog toga što vaš automobil nema kotača. Jasno nam je kako unatoč činjenici da nam je motor u besprijekornom stanju, da smo rezervoar napunili gorivom do vrha, da smo provjerili ulje i vodu, razvodnu kapu i kablove, kupili antifriz i lance za snijeg - bez kotača nećemo mrdnuti s mjesta. Možemo se ljutiti i bijesniti. Možemo stati pored auta i mlatnuti nečim "pokvarenu kantu koja nas izdaje uvijek onda kad ne treba"; možemo žučno prijetiti kako ćemo jedan dan STVARNO politi "matalnog provokatora" koji nam sustavno "kida živce", benzinom i zapaliti ga, tek toliko da konačno shvati tko je "gazda"... Pa ipak, i dalje ćemo ostati stajati na parkiralištu u Rijeci, ne makavši se ni za pedalj.
Ukoliko ne shvatimo kako auto naprosto ne može s mjesta bez kotača - sav naš trud biti će uzaludan, a naše prijetnje i ljutnja mogu jedino nasmijati djecu, ili izmamiti otužan uzdah kakvog mudrog prolaznika koji nema povez preko očiju, i uspijeva vidjeti s koliko mi to uzaludnog rasipanja energije pokušavamo nešto što je protivno svim zakonima Univerzuma. Dakle, bez "Ja" - nema putovanja.

JA!
Samo vam se naizgled čini jednostavnim. Koliko smo puta izgovorili famozno "ja" tijekom naših života? U matematici nema broja koji bi to prikazao. Pa ipak - TKO je taj "Ja" - koji mi često poistovjećujemo sa "Ja jesam"? Znamo li uistinu odgovor na to pitanje?
U istočnjačkim Filozofijama i Religijama često možemo naići na upute razno-raznih Učitelja i Majstora o tome kako da bi stigli do tog famoznog, STVARNOG "Ja" - moramo sebi postavljati pitanje TKO SAM JA? Ili: ŠTO sam ja? Sigurna sam kako na istoku takva i slična pitanja vjerojatno mogu dovesti do izvjesnih rezultata, ali takav način razmišljanja (meditacije) zahtijevao bi od nas godine i godine truda, učenja i vježbi na koje "zapadni" čovjek nije tradicionalno navikao. Sjetimo se onog: Svi putevi vode u Rim. Nije isto krenemo li u Rim s južne zemljine polutke ili sjeverne. Krajolik kojim u Rim putuje Norvežanin, posve će se razlikovati od onog kojim će u Rim putovati Indijac. No, to nikako ne znači kako jednog dana, kada se zajedno nađu u Rimu - neće moći popiti kavu i razmijeniti svoja iskustva tijekom putovanja, te tako obogatiti jedno drugog. Bilo bi tragikomično zahtijevati od Indijca da najprije doputuje u Norvešku da bi potom krenuo za Rim skupa sa Norvežaninom, kao i obratno.
Svi smo mi tu gdje jesmo. I dobro je tako. To nas sve zajedno obogaćuje i širi nam horizonte. S poštivanjem ćemo pratiti putopisne bilješke Indijca, Južnoafrikanca, Amerikanca, Eskima, Skandinavca... bilježeći pri tom naša vlastita iskustva, započinjući naš put ka Rimu sa Balkana... Iz Hrvatske, Slovenije, BiH, Srbije, Turske... A to više nije samo dobro - to je savršeno! I upravo tako treba i biti! Nikako drugačije.

 Pa, budući se naši putevi zemljopisno razlikuju - razlikuju se i krajolici kojima ćemo prolaziti.
A razlikuje se i pitanje kojim ćemo zaviriti u našu vlastitu "vatikansku riznicu znanja i moći".
Prije no što navedemo vježbu kreativnosti, dopustite mi malu digresiju u obliku vježbe "uvoda". Svi mi znamo ponešto o pojmu dualnosti. Neki znaju više od drugih - ali to i nije od osobitog značaja. Dovoljno nam je da znamo kako postoji nešto što se zove dualnost, i kako to nešto određuje cijeli Univerzum. Ne postoji ništa u Univerzumu što nema svoje "naličje" - svoj drugi oblik manifestacije (dualnost/suprotnost). Dan ima nasuprot sebi - noć. Svjetlu je suprotnost - tama. Veselju je suprotnost - tuga. Zdravlju je suprotnost - bolest. I tako u nedogled...
1. Uzmite komad papira (ili nekoliko njih) i pokušajte u par minuta napisati što više moguće parova suprotnosti. Završite sa pojmom "Ja". Što ste napisali nasuprot tom pojmu?
Ostaviti ću vas sada na neko vrijeme da se pozabavite tom vježbicom - bila bih vam veoma zahvalna kada biste mi napisali svoj odgovor - suprotnost od "ja".
  Zapamtite, to što su ove vježbe vrlo jednostavne ne znači da nisu produktivne. Naprotiv, najveće su mudrosti upravo one najjednostavnije. Ne kaže se uzalud da često od šume ne vidimo drvo. Nemojte zanemariti jednostavnost! To je najveći propust koji možemo učiniti na našem putovanju ka svjetlu.

 Najprije, hvala vam svima koji ste obavili vježbu. Hvala vam i na vašim povratnim informacijama. Izvrsno ste to obavili, i možete se ponositi sobom! A sad idemo dalje.

TEMELJNI PAR SUPROTNOSTI U CIJELOM UNIVERZUMU, NA KOJI SE NADOVEZUJU SVE OSTALE SUPROTNOSTI JEST PAR: "JA" I NJEMU NASUPROT "NE-JA". SVE OSTALE SUPROTNOSTI NALAZE SE UNUTAR PARA "JA" I "NE-JA" (za lakše razumijevanje možemo taj "Ne-Ja" preformulirati u "nisam ja"). Dakle, sve kuda nam oko seže, sve što osjećamo, sve što mislimo i sve što činimo -činimo unutar temeljnog para dualnosti "Ja" i "Ne-Ja".
Zašto je to tako važno? Zato što u stvari taj par govori o tome kako smo BAŠ MI (množina "Ja"), koji se upravo SADA i OVDJE nalazimo u Fizičkom svijetu, dobili "zadatak" da sagledamo to naše postojanje u Fizičkom svijetu - a to je praktično NEMOGUĆE, ukoliko u naše opisivanje ne uvrstimo i nasuprotni dualitet "Ne-ja"! Zašto je nemoguće? Zato što je nemoguće objektivno opisati POSTOJANJE, ako je onaj koji gleda i opisuje u isto vrijeme i onaj KOJI POSTOJI. A NE MOŽEMO NI "MAKNUTI" ONOG KOJI POSTOJI ("Ja"), JER - TKO bi onda uopće opisivao to postojanje? Komplicirano? Nadam se da nije. Pokušajmo to sagledati na primjerima koji bi nam te tvrdnje mogli malo pobliže objasniti:
1. Moj prst jest moj prst - ali NIJE "Ja", kao što to nije ni moj prsten.
2. Moja ruka također je moja ruka - ali ni ona nije "Ja", kao što to nije ni rukavica na njoj.
3. Moja noga jest moja noga - ali ni ona nije "Ja" - baš kao ni cipela koju sam obula.
Nema razlike između tih pojmova. SVE što JA mogu percipirati IZVAN SEBE SAME - NISAM JA! Nego percepcije koje JA IMAM O SEBI! Neke od njih mogu poistovjetiti sa sobom - i to će mi dugoročno donijeti čitav niz briga, teškoća i strahova (od kojih je svakako najbolniji i najveći strah od umiranja), ali mi neće pomoći u "pronalaženju sebe". A da bih shvatila suštinsku razliku između onog što "Ja jesam" i onog što ja PERCIPIRAM da jesam - moram prethodno znati ŠTO JA NISAM!
Znam, "Veliki" sada bubnja u glavi i traži odustajanje. "Velikom" je više nego dosta. Čini se kako bi mu vrlo lako mogao "puknuti film" a onda ćemo STVARNO biti u prilici vidjeti i "Jesam" i "Nisam" - i dugoročno se ostaviti Rima i krenuti na malo manje zahtjevan put. Ali - jesmo li mi mačji kašalj? NISMO, naravno!

A pošto mi nismo "mačji kašalj" - idemo sad na sljedeću vježbu. Uzmite papire (ili blok, notes, bilježnicu). Na sredini papira okomito povucite ctru (razdijelite papir na dva dijela.
Lijevo napišite JA SAM: i u nizu navodite sve što mislite ili vjerujete da vi jeste.
Desno napišite JA NISAM: i u nizu navodite sve što mislite ili vjerujete da vi niste.
Jednostavno? Dakako da jest, ali ne toliko koliko se čini na prvi pogled. Ipak smo malo dublje zaronili i sada, iako nam još nije potrebna boca sa kisikom, možemo naići i na izvjesne prepreke. Dobro je voditi računa o nekoliko stvari:
1. SVE ono što MOŽEMO PERCIPIRATI IZVAN NAS SAMIH - NISMO MI!
2. Sve ono što ZNAMO da IMAMO - NISMO MI!
3. Sve ono što SE NALAZI UNUTAR NAS - već samim tim što se NALAZI - NISMO MI!
4. Sve što možete IMENOVATI - NISMO MI!
Za ovu vježbu možete uzeti vremena koliko god želite. Možete je raditi odjednom ili u više navrata. Možete je ponavljati koliko god puta želite ili imate volje. Možete sve poslati dovraga i ljutiti se - i to je odličan korak naprijed. Ne znači ništa loše. Zbunjujete Ego - a to znači da ste zaronili dublje no što bi vam on dao kada biste ga to pitali, ili zamolili.
Nemojte se uzrujavati ili opterećivati u slučaju da u nizu "Ja nisam" napravite cijelu kobasicu onog što niste, a da niz "Ja sam" ostane poluprazan ili sasvim prazan. Odlično vam ide. Točno onako kako i treba.
Ako želite, možete prije spavanja, u trenutku kad legnete u krevet, malo "mozgati" oko "Ja sam" - ne brinite za "Ja nisam". Ukoliko ste odradili vježbu, jako brzo će vam sjevnuti: aha, to će ipak biti "ja nisam" - samo od sebe.