"NA POČETKU BIJAŠE RIJEČ.
I RIJEČ BIJAŠE KOD BOGA.
I RIJEČ BIJAŠE BOG."
Ušli smo u 21. stoljeće. Tehnološki napredak više je no vidljiv, i ne prestaje. Naprotiv. Pa ipak - u jednom gotovo da se i nismo pomakli s mjesta. Jeste li se ikada zapitali gdje/u čemu leži tajna čovjekove evolucije? Što je ono što čovjeka "izdiže" iznad ostalih živih bića na Zemlji? Kretanje? Naravno da ne, svi mi znamo kako se sva živa bića na neki način kreću, čak i biljke. Osjetila također nisu razlog čovjekova napretka, jer sva živa bića u višoj ili nižoj mjeri osjećaju. Čula? Sposobnosti koje nam ta čula omogućavaju? Ili možda svijest? Razlikujemo se li po čulima i svijesnosti u tolikoj mjeri u odnosu na druga živa bića - da nas te osobine smještaju na vrh evolucijskog razvoja? NE!
Ono što čovjeka razlikuje od drugih bića jest SPOSOBNOST GOVORA! Ne počinje Biblija uzalud Knjigom postanka. Kao što knjiga Postanka ne počinje slučajno s odjeljkom o snazi i moći koju nam daje RIJEČ. Odnosno govor.
No, KOLIKO čovjek shvaća tu moć kojom je obdaren? Za koju, slobodno to možemo reći, smijemo utvrditi da je božanska ("...riječ bijaše Bog."). Izuzmemo li ovog trenutka sve povijesne, znanstvene i književne studije o govoru kao takvom, ipak moramo priznati kako riječi imaju svoj naglasak, slova sebi svojstvenih vibracija, slogove tonova od kojih nam čuvstva osciliraju od najnegativnijih do najpozitivnijih. Naši su preci govorili: Lijepa riječ otvara sva vrata. Ili: Ono što ne može nikakvo oružje - može jedna riječ izgovorena u pravo vrijeme. Ili: Ima oštar jezik. Kad progovori, sječe poput mača. Itd.
Mi govorimo, i slušamo riječi. Ali - što su riječi? Kratko, riječi su zvukovi kojima prenosimo drugima neke ideje, misli, pitanja, zaključke. Je li to uistinu točno? Pretpostavimo da ja kažem riječ "pas". Vi možete sebi odmah u svom umu dočarati tu riječ kao životinju koju ste upoznali pod tim izrazom. Ili zamisliti tu riječ u pravopisnom smislu kao imenicu životinjskog roda ili sl. Pretpostavimo nadalje kako sam ja riječ "pas" rekla pred nekim tko ne razumije i ne govori hrvatski jezik. Što tada? On u svom umu neće moći stvoriti nikakvu sliku o toj riječi i mogućnost da će se usredotočiti isključivo na zvuk mog glasa i način na koji sam ja tu riječ izgovorila više je nego vjerojatna. Osluškujući, dakle, intonaciju izgovorene riječi - moj će sugovornik u svom umu stvoriti i sliku NEČEG što se odnosi na NAŠ MEĐUSOBNI ODNOS, a ne na samo značenje izgovorene riječi. U zavisnosti od stvorene slike - njegov će "odgovor" biti mrštenje - ili pak smješak.
Ono što jednoj izgovorenoj riječi daje MOĆ - nije dakle zbir izgovorenih slova, već ZVUK izgovorene riječi koji će kod sugovornika izazvati ovakvu ili onakvu psihološku reakciju.
RIJEČI SU NAJMOĆNIJE I NAJOPASNIJE ORUŽJE KOJE ČOVJEK MOŽE "DRŽATI U RUKAMA" !!!
Kada ono što ja čujem nije ono što mi druga osoba želi reći; i obrnuto, kada druga osoba čuje ono što ja ne želim reći - DOLAZI DO SUKOBA! Najbolje mjere opreza u komunikaciji s drugima zbog toga su: nikada ne shvaćati doslovno ono što nam drugi govore (čak i kada to naglašavaju), i drugo: ni ne pokušavati bezuvjetno vjerovati u svoje tumačenje onog što nam je netko rekao. Jer, ako smo loše raspoloženi i "tražimo nevolje" - mi smo skloni i najbezazlenije izjave protumačiti kao izazov, tj. negativno. Analogno tome, ako smo dobro raspoloženi, naše će tumačenje biti sasvim suprotnog karaktera. Rezultat toga su dva posve različita pravca kojima može rezultirati razgovor.
NE MOŽEMO UĆI U TUĐI UM I ZNATI KAKVA SU NJEGOVA RAZMIŠLJANJA U DATOM TRENUTKU - JEDNAKO KAO ŠTO NE MOŽEMO OČEKIVATI OD DRUGIH DA ZNAJU ŠTO SE DOGAĐA U LABIRINTU NAŠIH VLASTITIH UMOVA. ZATO SMO MI SAMI JEDINI ODGOVORNI ZA NAŠE REAKCIJE NA RIJEČI/IZJAVE DRUGIH LJUDI !
Čovjek nije ni svijestan činjenice koliko je propustio, koliko je dobrih argumenata propalo i još uvijek propada - samo zato što tumači riječi prema onome što one znače za njega samoga, a ne općenito. Jednom kada shvatimo kako riječi nisu puno više od pojmova sa značenjem koje je individualnog razumijevanja, a nikako ne jednakog za sve, naše će se perspektive u odnosu na razumijevanje govora brzo proširiti. Shvatiti ćemo kako su riječi samo početak, zahvaljujući kojem ćemo lako pronaći način da bismo otvorili um za primanje i prihvaćanje novih misli i ideja, koje dolaze od strane drugih ljudi. Da bismo u tome uspjeli - za početak bi bilo dobro kada bismo zamislili kako jedna jedno te ista riječ, ima stotine značenja.
PRIHVAĆAJUĆI ČINJENICU KAKO NAŠE RIJEČI IMAJU RAZLIČITA ZNAČENJA ZA RAZLIČITE LJUDE - UVELIKO ĆEMO POBOLJŠATI NAŠU SPOSOBNOST KOMUNICIRANJA BEZ SUKOBA !
ISTO TAKO, MORAMO IMATI NA UMU DA KADA MI SLUŠAMO DRUGE - U NAŠIM UMOVIMA IMAMO VLASTITU KOMBINACIJU RAZUMIJEVANJA ONOGA ŠTO ČUJEMO, A DA TA KOMBINACIJA NE MORA BITI NI SLIČNA ONOME ŠTO ČUJEMO. Ili što nam sugovornik pokušava reći/prenijeti. Kao i da, što smo već spomenuli - u velikoj mjeri stoji u zavisnosti od našeg trenutnog raspoloženja.
Za kraj: Potencijal za NERAZUMIJEVANJE je beskonačan! Ali nikada nije negativan, ukoliko ga shvatimo kao PRILIKU DA NAUČIMO UČINKOVITO KOMUNICIRATI S DRUGIMA!
