Živjeti ovdje i sada

Živjeti OVDJE I SADA!
Često sam u prilici čuti od ljudi (posebice onih u pedesetim/šezdesetim godinama), kako je njihovo vrijeme "prošlo", kako više ne mogu učiniti ništa u pogledu vlastitog napretka, kao : "Ono što sam napravio, napravio sam" ili "Ono što sam uspio postići, postigao sam. I gotovo je sad." NIJE GOTOVO!
Prije no što ishitreno zaključimo da je "gotovo" moramo naučiti pravilno shvatiti pojam vremena (za koji se vezuje i pojam godina). ŠTO JE VRIJEME?
Vrijeme je dimenzija. I to dimenzija koja postoji isključivo ukoliko postoji FIZIČKI PROSTOR u kojem se može iskazati. I kao takva, vrlo je relativna dimenzija.
Kada ne bi bilo Fizičkog Prostora u kojem se vrijeme može iskazati, ne bi bilo ni vremena.
U pretpovijesno doba, čovjekov predak nije imao predodžbu o vremenu, baš kao što je ni danas nemaju, primjerice, životinje. Pa tako pas, ili mačka, ne "razmišljaju" o tome koliko godina imaju, koliko godina je još pred njima, i što će sa sutrašnjim danom, ili sljedećim mjesecom, godinom... Oni jednostavno žive. I žive ovdje i sada.
Za razliku od životinja, čovjek je umno razvijenije biće. Paralelno sa njegovim općim razvojem - čovjek je razvio i VRIJEME! Dimenziju kojoj je JEDINA svrha pomoći čovjeku da se na neki način, a čim svsishodnije, ORIJENTIRA I SNALAZI UNUTAR FIZIČKOG PROSTORA u kojem egzistira kao fizički entitet. Tako su, istodobno s percepcijom vremena nastala i vremenska razdoblja, a s njima i godine, stoljeća, tisućljeća. No to ni na koji način ne mijenja činjenicu kako vrijeme, ma koliko funkcionalna bila njegova svrha, ipak ostaje samo jedna od dimenzija.
Još nisam srela čovjeka koji bi mi rekao: "koliko sam širina prošao, prošao sam" ili "koliko sam duljina prošao, prošao sam". Stvar je u tome da nam je teško pojmiti vrijeme kao dimenziju. A godine kao standardnu mjeru za njeno određivanje.
Isus je rekao: Ne brinite se za sutra. Više i ne znam broj neispravnih, polutočnih ili sasvim izvrnutih objašnjenja za ovu Njegovu izjavu. Što je uistinu Isus mislio, što nam je pokušavao reći govoreći: ne brinite se za sutra?
Prije no što uđemo, a ja bih uistinu voljela kada biste i vi pokazali malo aktivnog interesa za dublje ulaženje u analizu ove izjave, dopustite mi jedno pitanje: Jeste li stvarno sigurni da IMATE SUTRA? Ako jeste, što vas čini tako sigurnima? Ja, recimo, za koji sat idem na put - to je moj plan. Ali - nisam sigurna imam li uopće sljedeću minutu. Hoću li završiti ovaj post... Ne mogu to tvrditi sa sigurnošću. Ako nismo sigurni da imamo sutra, ili sljedeći tjedan, mjesec - zašto se toliko brinemo o nečemu za što ne možemo tvrditi kako uopće imamo? A ono u što smo zaista sigurni da imamo jest - IMAMO SADA! I IMAMO OVDJE! Sve ostalo su naši PLANOVI!
Ono što pokušavam reći jest da mi nismo ovdje u Fizičkoj dimenziji zato da bismo brinuli o nečem što nemamo, već da ŽIVIMO ONO ŠTO IMAMO!
To ne znači da trebamo prestati planirati naše buduće ciljeve. Mudar čovjek planira svoje daljnje postupke. Jedan po jedan. Ovog ću tjedna pokušati ostvariti TO. TO JEDNO! NE: to, to, to, i to.... Jedno! Da bi cijelu svoju energiju i sposobnosti fokusirao na jedan cilj i tako ga brzo i efikasno realizirao. Zatim se odlučuje za drugi, i tako dalje. NEOVISNO O BROJU GODINA! Broj godina upravo je to što jest - BROJ! Ništa više od toga. MI NISMO ODREĐENI VREMENOM! NITI NAS VRIJEME ODREĐUJE! MI NEMAMO VRIJEME KAO NEKU IMAGINARNU GRANICU PREKO KOJE NE MOŽEMO PRIJEĆI! MI SMO TI KOJI ODREĐUJU VRIJEME - A NE OBRATNO!

 Da bi se "ovdje i sada" moglo odživjeti - neophodno je zadovoljiti tri temeljna uvjeta:
1. JA
2. MJESTO (ovdje)
3. VRIJEME (sada/sadašnjost)
Da bismo jasnije shvatili ta tri uvjeta, pokušajmo u mislima stvoriti sliku koordinatnog sustava u ravnini (za još slikovitiju predožbu, nacrtajmo je na komadiću papira, ne moramo biti vrsni matematičari da bi nam to uspjelo). Imamo vodoravnu os X, i okomitu os y. I njihovo sjecište (ishodište). I jasno, imamo ravninu. Imamo, dakle MJESTO. I to mjesto imamo SADA!
Zamislimo zatim negdje u koordinatnom sustavu, u ravnini (ili na osima) JEDNU TOČKU (imajmo pri tom u vidu da je ravnina beskonačan skup točaka). Ta jedna točka u ravnini, gdje god bila, što god odabrali - to je JA! Dakle, to je JA U OVOM TRENUTKU.
Zamislimo nadalje kako ta točka (naš slikoviti "ja") treba preći izvjesnu udaljenost, i zabilježimo tu udaljenost DRUGOM točkom. Ta druga točka je naš CILJ.
Spojimo sada te dvije točke: "ja" i "cilj". Dobili smo DUŽINU. PUT. NEŠTO ŠTO TREBA PRIJEĆI, IZ TRENUTNOG POLOŽAJA DO ZAMIŠLJENOG POLOŽAJA. Taj put koji treba prijeći -je VRIJEME.
KADA NE BI BILO KOORDINATNOG SUSTAVA (Fizički svijet), KADA NE BI BILO RAVNINE (beskonačan skup "točaka" - život u fizičkoj dimenziji u svim njegovim manifestacijama) - KADA NE BI BILO TOČKE (nas samih, u fizičkom obliku, kao dijela jednog beskonačnog broja točaka koje SVE ZAJEDNO čine JEDNO TE ISTU RAVNINU (univerzum) - NE BI BILO NI KRETANJA! NE BI BILO CILJA! I NE BI BILO VREMENA!
Da bi postojalo kretanje (život) - potrebno je MJESTO ZA kretanje (koordinatni sustav - univerzum i fizički svijet kao JEDAN NJEGOV DIO) - i potreban je ONAJ KOJI SE KREĆE - JA! Bez mjesta kojim bi se NETKO kretao, i bez tog NEKOG koji bi se kretao - NE BI POSTOJALO VRIJEME! JER NE BI NI BILO KRETANJA (života)!

 Netko bi mogao reći: dobro, slažem se. Potreban je "ja" da bi uopće percipirao Mjesto, a onda se taj "ja" kreće tim "mjestom" - za što mu je potrebno vrijeme. Kakve to veze ima s onim: živjeti ovdje i sada?
NEMA VEZE! JER ŽIVJETI OVDJE I SADA - ZNAČI ODŽIVJETI U POTPUNOSTI TRENUTAK! ZNAČI - NE KRETATI SE! Točka koju smo mi upravo nacrtali na papiru se NE POMIČE s mjesta na kojem smo je ucrtali. Druga točka, naš cilj - JEST UDALJENA, ali je isto tako NEPOMIČNA!
OVDJE I SADA ZNAČI U POTPUNOSTI ODŽIVJETI TRENUTAK! Vrlo je teško to izraziti riječima. Dopustite mi da objasnim na primjeru koji je, gotovo sam sigurna, blizak svima nama. Kada patimo (izuzmemo li tjelesne bolesti i bol koju trpimo zbog njih, premda i o tom području možemo debatirati u nedogled. Za sada ostanimo pri činjenici kako ukoliko bolujemo od neke bolesti - svi, prije ili poslije, potražimo liječničku pomoć da bi se oslobodili/ili si olakšali bol) - no, ako patimo zbog događaja koji su nas snašli, životnih neprilika, neugodnih situacija - mi patimo ZBOG NEČEG ŠTO JE BILO! Čega se sjećamo. MI SE KREĆEMO UNAZAD! I ŽIVIMO PROŠLOST! Kretati se unazad, i ponovo preživljavati prošlost - nije ni izbliza nešto što bi se moglo povezati sa životom OVDJE I SADA!
Jednako tako, u prošlom postu smo uzeli primjer ucrtavanja druge točke. Tu drugu točku nazvali smo CILJEM. Naš cilj može biti apsolutno sve: napredak na poslu, godišnji odmor, skijanje, nedjeljna utakmica... ali i sljedeći obrok, jutarnje ustajanje, rad u neadekvatnoj sredini ili lošim uvjetima itd. Sve ono čime se ovog trenutka bavimo u mislima - a da to još ne radimo - KRETANJE JE UNAPRIJED! I ŽIVLJENJE U BUDUĆNOSTI. Kretati se unaprijed i pri tom u mislima proživljavati sutrašnji dan ili bilo koji drugi - također se ni na koji način ne može povezati sa životom OVDJE I SADA!
ŽIVJETI OVDJE I SADA - ŽIVJETI TRENUTAK - ŽIVJETI SADAŠNJOST!
Kada živimo prošlost (pateći, ili žaleći zbog propuštenih prilika) - propuštamo i ono što nam eventualno može donijeti upravo ovaj trenutak (koji ćemo mi, ukoliko imamo takvu naviku, odživjeti sutra, ili za mjesec dana, umjesto odmah).
Jednako će nam se dogoditi ukoliko imamo naviku življenja u budućnosti.
PLANIRANJE - DA! Jasno i fokusirano planiranje načina i metoda za ostvarenje cilja, kao i prihvatiti mogućnost eventualnih neočekivaneih obrata koji bi nas na tom putu mogli snaći. Pripremiti se za prepreke na način da smo posve spremni prevladati ih (pozitivnim afirmacijama, organiziranim razmišljanjem, znanjem). Dakle, zamišljati sebe kao osobu koja je zacrtani cilj već ostvarila, predviđati na temelju iskustva ono što bi se moglo zbiti na putu k cilju, i prevladati sve poteškoće sposobnostima stečenim kroz iskustvo, te znanjem. Ako nemamo dovoljno znanja o nečem, ili iskustva koje se odnosi na taj ili sličan cilj, nemamo ni početnu točku za razmišljanje. Razmišljati ćemo počevši od pogrešne pretpostavke, i sasvim prirodno, doći do pogrešnih zaključaka. A kako je MIŠLJENJE početak svakog postupka - gotovo je sigurno kako ćemo i djelovati neispravno.
Ali - planiranje nije put! Planiranje nije ni cilj! Planiranje nije ječer. I nije sutra! Planiranje je organizirano mišljenje, OVDJE I SADA - sa ciljem da se nešto (što god to bilo, materijalno ili ne-materijalno ostvari). Kada nešto isplaniramo - MI POČINJEMO SA PROVOĐENJEM PLANOVA! Mi ne planiramo u nedogled. Mi počinjemio ŽIVJETI po planu koji nas vodi k cilju. Što se više držimo tog plana, na principu: OVDJE I SADA - to ćemo prije stići do zacrtanog cilja.
Ako samo planiramo - nikada se nećemo pomaknuti dalje od početne točke. I, osim toga, dodatno ćemo opteretiti i nas same i okolinu u kojoj i sa kojom živimo.